VRESIA; VRISEJA – UZGOJ I NJEGA

Ukoliko zelite da uvijek uzivate u raskosnim bojama cvijeca, cak i zimi, ukrasite dom vresijom – egzoticnom ljepoticom iz familije bromelija. Krasi je dekorativno jednobojno ili prugasto lisce i neobicni cvjetovi. 

Kao i kod svih bromelija, listovi prave ljevak koji bi trebalo da uvijek bude pun ciste, meke vode. Iz sredisnjeg dijela rozete izbija krupni cvijetni klas razlicitih boja, koji podsjeca na pero, sa braktejama iz kojih izbijaju mali zuti ili bijeli cvjetovi. Zuti se otvaraju danju, a bijeli u toku noci.

U zimskim mjesecima najbolje uspjeva na svjetlom mjestu, zasticenom od podnevnog sunca, a ljeti joj najvise prija polusjenka. U prostoriji temperatura ne bi trebalo da pada ispod 18 stepeni, a najvise joj odgovara od 18 do 22 stepena zimi i od 25 do 27 ljeti. 
Vresija se zaliva jednom ili dva puta sedmicno, tako sto se dosipa destilovana voda u srediste rozete (voda se mora mijenjati na sedam dana). 

Ovo pravilo ne vazi samo kada je hladnije od 18 stepeni, tada se obavezno isprazni voda iz rozete. Na visokim temperaturama biljku povremeno orosavajte destilovanom vodom.

Zemlju u toku zime odrzavajte umereno vlaznom, a ljeti zalivajte dva puta nedeljno. Od proljeca do kraja ljeta vresiju prihranjujte na 15 dana sa 0,5 ml rastvorenog mineralnog djubriva u 1 l vode. Kad procvjeta, isijecite cvijetni klas sto nize jer biljka poslije cvjetanja pocinje da propada. Prije toga obrazuje 2,3 nove mladice. Dvije sedmice prije nego stocete odvojiti mladice, pocnite da im sipate vodu u ljevak.

Razmnozavanje i njega

Vresija se razmnozava odvajanjem mladih izdanaka od starije biljke kada formiraju korjenov sistem i to bi trebalo obaviti na proljece i ljeto. Mlade izdanke zasadite u grubo mrvljenu, tresetnu zemlju i drzite na temperaturi od 16 do 20 stepeni. U rozetu mladog izdanka sipajte iskljucivo destilovanu vodu. Zemlju zalivajte jednom u 15 dana, prihranjujte jednom mjesecno rastvorom mineralnog djubriva (0,5 ml u 1 l vode). Mlade biljke se presadjuju svake druge godine.
Ovo je cio rod koji obuhvata oko 250 vrsta koje pripadaja rodu Bromeliacea, tj. Bromelije a rasprostranjene su u tropskim predjelim Centralne i  Juzne Amerike. Ime roda je dato u cast danskog botanicara Willem Hendrik de Vriese (1807-1862.). 
Radi se o  epifitnim biljkama cije je staniste u vlaznim sumama na deblima drveca i kamenim stijenama, korjenov sisstem jedino ima funkciju da pricvrsti biljke za podlogu. Neke vrste ovog roda su velikih dimenzija i predstavljaju staniste za pojedine insekte i neke vrste zaba. Apsorpcija vode i hranljivih materija se vrsi preko lisne rozete, specijalizovanim celijama. Vresije su u srodstvu sa Tilandsijama, samo sto je njihov cvijet zute do crveno-zute, zelenkaste ili zeleno – crvene boje, dok je cvijet tilandsije modre ili ljubicaste boje. Listovi su cvrsti, sabljasti, glatkih ivica i obrazuju rozetu. Biljke cvjetaju tek kada su stare nekoliko godina. Cvijetno stablo je uspravno, jarkih boja, sa cvastima koje su sabljaste. Cvjetovi su zuti, bijeli ili zeleni.
Razlikujemo dvije grupe;

U prvoj su biljke koje krasi lijepo obojeno lisce, a u drugoj one sa vrlo lijepim cvijetom. Biljke prve grupe imaju po liscu (koje je u osnovi zelene boje) crno-smedje poprecne pruge,a cvijetna stapka zavrsava dugim,sjajnocrvenim stisnutim klasom. Zuti cvjetovi su smjesteni izmedju pokrovnih listova, vrlo je otporan, iako brzo precvjeta. Starije biljke mogu imati lisnu rozetu i do 1 metar. Drugu grupu cine zelenolisne vresije izuzetno lijepog cvijeta.

Odgovara im indirektna sunceva svjetlost ili polusjenka i temperatura iznad 12 C i ne preko 20 C. Boja listova i brakteja ce biti intenzivnija ukoliko ima vise svetlosti. Zalivanje se vrsi dodavanjem meke vode u središte rozete  “fisek”. Vodu u “fiseku” treba mijenjati i ne dozvoliti da skroz ispari.
Supstrat treba da bude dobro dreniran i bogat humusom i kiseo (pH 4,1-4,5). Prihranjivanje se vrsi rijetko, razblazenim rastvorom djubriva koji se sipa u rozetu. Biljke se gaje u malim posudama (precnika 10-15 cm) tako da ih nije potrebno presadjivati u vece.
Samonikle vresije razmnozavamo sjemenom, a sorte vegetativno i to mladim izbojima koji se zakorjenjuju pri temperaturi od 25 C. Gajenje iz sjemena je malo komplikovanije pa bolje to ostaviti vrsnim cvjecaarima.
Vresije su, kao i sve biljke koje pripadaju Bromelijama, sklone propadanju nakon cvjetanja, ali istovremeno sa cvjetanjem krece formiranje mladih izdanaka, ali se ne smiju prerano odvajati od maticne biljke. To mozemo uraditi kada svojom visinom dostignu bar polovinu visine maticne biljke, a jos je bolje ukoliko izdanak ima svoje korjencice.
Nepravilno zalivanje, ili zalivanje tvrdom vodom dovodi do truljenja korjena i propadanja biljke. Dobro ih je povremeno izlagati kisi, kako bi se zemlja natopila vlagom.
Najpoznatija vrsta je Vriesea splendens, sa sarenim listovima; tu su i hibridi kojima su listovi potpuno zeleni.
Izvor: Basotvanstvo.rs
           Novosti.rs

Facebook Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *