Ono što je trebalo da bude prilika za bolji život za 19-godišnju Ruskinju Mariju pretvorilo se u veoma teško iskustvo. Mlada djevojka je, prema vlastitim navodima i preliminarnim informacijama lokalnih vlasti, otputovala u Aziju vjerujući da će tamo pronaći posao i ostvariti dobru zaradu. Umjesto toga, završila je u Mjanmaru, gdje je navodno bila lišena slobode i prisiljena da obavlja aktivnosti povezane sa ilegalnim poslovima.
Marija je ipak uspjela da pronađe način da pobjegne. Nakon izlaska iz objekta u kojem se nalazila, prešla je granicu između Mjanmara i Tajlanda preko rijeke Sai i stigla na tajlandsku teritoriju. Tamo je zaustavila jedno vozilo i zamolila vozača da joj pomogne i pozove policiju.
Njena priča privukla je pažnju javnosti nakon što se 9. avgusta pojavila u blizini grada Mae Sai. Prema dostupnim informacijama, djevojka je bila veoma iscrpljena i nalazila se u stanju velikog emocionalnog stresa. Predstavila se kao ruska državljanka i ispričala policiji šta joj se navodno dogodilo.
Policajci su na njenom tijelu uočili više modrica i povreda, posebno na rukama i nogama. Zbog fizičke iscrpljenosti i zdravstvenog stanja, Marija je prebačena u bolnicu, gdje je zadržana na liječenju i posmatranju.
Tajlandske vlasti slučaj nisu posmatrale samo kao pitanje ilegalnog prelaska granice. Djevojka je označena kao moguća žrtva trgovine ljudima, zbog čega se njen slučaj dodatno istražuje. Takav pristup je posebno važan jer ljudi koji pokušavaju pobjeći iz kriminalnih mreža često nemaju mogućnost da legalno napuste područje u kojem su zadržani.
Prema Marijinoj priči, njeno putovanje počelo je u Rusiji, odakle je krenula prema Kini u potrazi za zaposlenjem. Međutim, plan se promijenio i ona je preko Tajlanda završila u Mjanmaru. Tokom putovanja prošla je kroz nekoliko gradova, među kojima su bili Jangon i Mandalaj, prije nego što je stigla do pograničnog područja Tačilek.
Upravo se ovaj dio Mjanmara već godinama povezuje sa kriminalnim mrežama i zatvorenim kompleksima u kojima se organizuju različite vrste internet prevara. Problem je u tome što ponude za posao na početku često mogu izgledati sasvim normalno.
Potencijalnim radnicima nude se pozicije u korisničkoj podršci, prevođenju, administraciji ili komunikaciji sa klijentima. Uz to se ponekad obećavaju visoke plate, plaćen put, smještaj i pomoć oko dokumentacije. Osobi koja traži posao takva ponuda može djelovati kao odlična prilika, posebno ako nema dovoljno iskustva sa međunarodnim zapošljavanjem.
Međutim, situacija se prema svjedočenjima pojedinih žrtava može potpuno promijeniti nakon dolaska na odredište. Osoba može ostati bez pasoša i drugih dokumenata, ograničava joj se kretanje, a posao koji joj je ranije predstavljen kao legalan pretvara se u prisilni rad.
Takve kriminalne grupe često koriste internet kako bi svoje aktivnosti prikrile iza naizgled običnih poslovnih pozicija. Ljudi koji su dovedeni u takve centre mogu biti prisiljeni da učestvuju u različitim prevarama, uključujući finansijske šeme, lažne investicione ponude i takozvane romantične prevare, u kojima se putem interneta ostvaruje kontakt sa žrtvama sa ciljem izvlačenja novca.
Prema izvještajima ljudi koji su ranije uspjeli napustiti slične centre, radnici mogu biti pod velikim pritiskom da ispune određene ciljeve. U slučaju da ne izvrše zadatke, mogu biti izloženi prijetnjama, kažnjavanju ili dodatnom ograničavanju slobode.
Zbog toga je Marijin bijeg posebno značajan. Umjesto da čeka da je pronađu policija ili diplomatske službe, ona je uspjela sama da napusti mjesto na kojem se nalazila i pređe na teritoriju Tajlanda.
Nakon što je dobila pomoć, jedna od njenih prvih želja bila je da stupi u kontakt sa majkom. Također je izrazila želju da se što prije vrati u Rusiju i ponovo bude sa svojom porodicom.
Ruske diplomatske službe su, prema dostupnim informacijama, uključene u slučaj, dok tajlandske vlasti nastavljaju da provjeravaju sve okolnosti njenog putovanja i boravka u Mjanmaru. Potrebno je utvrditi ko je organizovao njeno putovanje, ko joj je ponudio posao, kako je završila u pograničnom području i ko je odgovoran za uslove u kojima se nalazila.
Ovaj slučaj ujedno pokazuje koliko oprezni ljudi moraju biti kada dobiju ponudu za posao u inostranstvu koja zvuči gotovo predobro da bi bila istinita. Visoka zarada, besplatan put i obećan smještaj mogu djelovati primamljivo, ali prije prihvatanja takve ponude potrebno je provjeriti poslodavca, ugovor, adresu kompanije, uslove rada i mogućnost samostalnog povratka u slučaju problema.
Posebno treba biti oprezan ako poslodavac traži da se putuje u drugu državu bez jasnog razloga, ako se dokumenti predaju drugoj osobi ili ako se zaposlenom ograničava komunikacija sa porodicom.
Za Mariju je najvažnije da je uspjela doći do pomoći. Sada slijedi utvrđivanje svih okolnosti njenog slučaja i pokušaj da se bezbjedno vrati kući.
Njena priča još jednom podsjeća da primamljiva ponuda za posao u inostranstvu ne znači automatski i sigurnu priliku. Posebno kada je riječ o udaljenim destinacijama i poslovima koji nude neuobičajeno visoku zaradu bez jasnih uslova zapošljavanja.
Za mladu Ruskinju putovanje koje je trebalo da bude početak novog života završilo se potpuno drugačije nego što je očekivala, ali je njen bijeg otvorio mogućnost da se sada vrati porodici i da nadležni organi istraže ljude koji su, prema njenim navodima, bili odgovorni za ono što joj se dogodilo.
IZVOR:STIL.KURIR.RS
About The Author
