Gopođa Ana (55) povjerila nam je najdublju intimu, kaže, kad je jednom ušla u šesto desetljeće života, više ne glumi da je sretna u braku. Iako sa suprugom ne spava već više od deset godina, iz braka ne može van jer ima troje djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama.
Život je, otkriva nam gospođa Ana (55), nije mazio. Prvo dijete, djevojčicu, rodila je s 35 godine, drugo s 36 i treće s 39 godina. Najmlađe dijete, sin, rodio se kao dijete s posebnim potrebama. “Relativno kasno sam se udala i to kao trudnica.
Sa suprugom sam se slagala tih godinu dana koliko smo se poznavali prije braka, nije trudnoća došla na prepad. No, onda su došla djeca i kad smo vidjeli da najmlađi ponešto zaostaje u razvoju, ja sam mu se malo više posvetila”, govori nam.
Bilo je razdoblja kad sam loše spavala – mučilo me to što sam zapostavila karijeru da bih više bila s najmlađim djetetom, a bila sam i umorna jer sam ga razvozila na vježbe, i sama dodatno kod kuće radila s njim ne bi li do škole dostigao vršnjake do stupnja da barem može u poseban razred. Suprug je radio i razvozio mlađih dvoje, a kućanstvo je bilo više-manje na meni”, doznajemo nadalje.
Potom je rekla da su bračni problemi počeli upravo zbog tih njenih nakupljenih briga i umora. “Moj suprug jako hrče, pa sam mu par puta razdraženo prigovorila. Nakon osam godina našeg braka, on se premjestio u sobu u potkrovlju, i više se nikad nije vratio u naš krevet. Više nikad nije pokazao da ga zanimam kao žena. U to vrijeme to me uništavalo, plakala sam noću. Imala sam samo 43 godine”, rekla je.
Nema povratka
Sada, kad su sinove postavili na noge i kad su koliko-toliko svi samostalni, no još svi žive s njima jer se još školuju, voljela bi da suprug i ona poprave odnos, pa i onaj u krevetu. “Mislim da za to više nema nade. Više puta sam povela razgovor o tome, tu razgovora s njim više nema. Čak mi kaže da je njemu ovako dobro. Jednom smo se jako posvađali pa mi je rekao neka idem ako želim, ali da djeca ostaju s njim u kući i da ih nikada neću dobiti. Kao ni kuću, sagrađenu zajednički, ali na njegovoj djedovini.”
“Ja sam u poziciji da mogu otići u podstanare, sama ili s troje djece, od čega je jedan 16-godišnjak s kojim se i dalje treba posebno baviti. Moj muž odbija sve to uopće čuti, a natezati se za alimentaciju i po sudovima nemam snage. Kuću, rekao mi je, neće pristati prodati nikad, tako da ne znam kako doći do novca koji sam u nju uložila, iako imamo vlasništvo pola-pola. Nemam novaca za privatnu tužbu, jer moja plaća, koja je prosječna, sada pokriva sadašnji život s troje djece. Ni on nema bitno veću plaću, a troškovi su veliki”, govori nam.
Da nema 16-godišnje dijete koje ovisi o njoj, još bi i otišla, sigurna je. “Ako imate zdravu djecu i u takvom ste braku bez intime, bježite i ne gledajte natrag. Da sam mogla i da sam imala kud, ja bih davno otišla. Vjerujte mi se, kad prođu godine bez intimnih odnosa, to se ne popravlja. Bježite”, poručila je za kraj.
IZVOR:MOJEVRIJEME.HR
About The Author
