Jedva sam čekala da vidim naše fotografije s vjenčanja. Je li ih Damir već razvrstao, obradio, izabrao one najbolje? Moram skoknuti do njega i učinit ću to još danas popodne, nakon ručka sa svojim mužem.
Naime, moj muž Matko i ja prošli smo se tjedan vratili s bračnog putovanja s Mauricijusa, gdje smo proveli petnaest nezaboravnih dana. Topila sam se i od same pomisli na nježnosti kojima me obasipao. Bilo je to putovanje iz snova: ugodna klima, predivna priroda, neobična hrana, plavetnilo neba i oceana, pijesak koji klizi kroz prste, vrhunski hotel, naša prelijepo uređena soba u kojoj smo proveli velik dio vremena strastveno se ljubeći. Još sam čula Matkove milozvučne riječi:Volim te, mala, moramo ovo ponoviti.
Zatvorila sam oči dok sam se svega prisjećala, a milina mi je prožela tijelo. Bila sam tako sretna.Lijepo sam se uredila i krenula na dogovoreni ručak. Dok sam vozila, razmišljala sam o tome kako je dobro što sam i ovaj, treći tjedan uzela godišnji odmor. Imat ću još malo vremena posvetiti se Matku koji se, istina, odmah vratio na posao, ali naša su bila popodneva i – noći. Inače, često sam znala osjećati grižnju savjesti zato što sam ga tijekom naše četverogodišnje veze često zanemarivala zbog posla. Zato sam odlučila više mu se posvetiti, a razmišljala sam i o djeci. Ni za koga u svom životu nisam bila spremna na takve ustupke, što je značilo da sam ga uistinu voljela.
Naime, ja sam, za razliku od Matka, koji je bio voditelj odjela u jednoj državnoj tvrtci s određenim radnim vremenom i stankom usred posla, radila vrlo naporan i odgovoran marketinški posao u jednom velikom privatnom poduzeću i bez radnog vremena. Moj je posao bio vezan uz proizvodnju i prodaju piva, koje se unatoč krizi još uvijek dobro prodavalo, pa su s tim u vezi dogovarani i skupi poslovi vezani uz oglašavanje. Istodobno, zahvaljujući toj istoj krizi, prodaja je bila manja od očekivane, pa je pritisak na poslu posljednjih godina dodatno rastao jer se zahtijevala štednja i racionalizacija uz istodobno širenje tržišta.
Ne vraćaj se u stvarnost, Lana, još koji dan zaboravi na posao, razmišljala sam dok sam parkirala auto pred Matkovim uredom. Uživaj! No uzalud sam to sama sebi govorila. Ipak sam osjećala kako su plaže i sunce kilometrima udaljeni od svijeta u koji sam se vratila. Osjetila sam i ono poznato uzbuđenje koje me pratilo kad god bih pomislila na posao. Jednostavno je to objasniti: voljela sam raditi i voljela sam raditi baš to što radim. Posao me ispunjavao, veselio, činio mi život uzbudljivim i dinamičnim. Dragi, čekam te – rekla sam kad mi se Matko javio na mobitel. Silazim odmah – odgovorio je i doista sam ga minutu poslije vidjela kako žuri prema meni. Uskoro sam bila u njegovu zagrljaju.
– Idemo, uzeo me za ruku i poveo prema obližnjem restoranu.Veselila sam se ponovnom susretu. Čak sam isplanirala i skuhati nam ručak, nešto češko, što sam mislila da još nije probao. A ono što nisam planirala je da će Damir iz moga stana otići tek u ponedjeljak ujutro.
IZVOR:JUTARNJI.HR
About The Author
