Zovem se Dunja, imam 29 godina, rođena i odrasla u Bijeljini. Po zanimanju sam frizerka, imam svoj mali salon već tri godine. Oduvijek sam bila neko ko voli ljude, voli raditi i voli kuću. Nisam „moderna“ cura u tom nekom lažnom smislu — ne jurim lajkovе, ne živim za storije i filtere. Volim kad ljudi pričaju u lice, a ne samo preko ekrana.
Tražim muškarca koji zna što hoće — između 30 i 40 godina, po mogućnosti iz Bosne ili okoline. Voljela bih da si vrijedan, porodičan, da ne bježiš od obaveza. Nisam ti ja za „kombinacije“, prepiske po noći i dvostruke igre. Mene zanima jedan čovjek, jedan dom i jedan mir.
Volim kuvati, gledati stare filmove, vikendom otići u prirodu ili kod porodice. U meni ima puno nježnosti, ali i čvrstine. Mogu nositi i kecelju i alat ako treba, ali bih voljela i da me neko nježno uzme za ruku uveče. Nisam savršena. Imam dane kad mi se ništa ne da, kad sam tiha, kad sam umorna. Ali nikad neću lagati, ni bježati od problema.
Znam šta znači raditi od nule. Nisam imala sve servirano. Naučila sam da se čovjek mora boriti, ali i da nije sramota reći kad ti je teško. Bila sam u jednoj ozbiljnoj vezi koja je trajala četiri godine. Nažalost, završila je kad sam shvatila da sam više sama u toj vezi nego dok sam stvarno bila sama. Ne krivim nikoga, ali više ne pristajem na pola.
U svom salonu srećem razne ljude. Čujem stotine priča, briga, radosti, ljubavi i izdaja. I često se pitam — kako to da se svi žalimo da nema dobrih ljudi, a opet ih niko ne nalazi? Možda jer svi traže „ideal“, a ne gledaju ono što je stvarno ispred njih. Ja ne tražim ideal. Samo čovjeka s kojim mogu biti to što jesam. Bez foliranja. Bez takmičenja. Samo dvoje ljudi koji žele isto — miran život, podršku i malo svakodnevne sreće.
Volim muziku iz 80-ih, narodnjake iz duše (ne one turbo-folk kičeraje), stara kolača od oraha i da se smijem do suza. Imam starijeg brata, živi u Njemačkoj, roditelji su mi ovdje. Porodica mi je važna. Vjerujem u brak, ako je pravi. Ali ne po svaku cijenu. Više bih voljela živjeti u vezi s poštovanjem, nego u braku bez emocije.
Fizički sam obična djevojka: visoka 165, tamna kosa, oči boje lješnika. Imam nekoliko tetovaža, sve su mi lične, nikakvi trendovi. Nemaš šta da se iznenadiš — sve što vidiš kod mene je pravo. Ništa nisam „radila“, ni estetski ni lažno. Meni je važniji osmijeh i toplina u očima, nego savršen nos.
Ne tražim da imaš milione. Ali tražim da znaš kad treba zagrliš, kad da ćutiš, kad da kažeš „bit će dobro“. Neko ko zna da voli i kad nije lako. Neko ko ne nestaje kad zafali benzin u priči. Ako si takav — napiši mi. Ne tražim odmah ljubav, ali tražim iskren početak.
Ako imaš dijete, nije prepreka ako si stvarno prisutan otac. Ako si razveden, u redu je — svi nosimo nešto iz prošlosti. Bitno mi je samo da si riješio stare stvari i da si otvoren za nešto novo.
Volim kad muškarac zna da bude nježan bez da se osjeća slabim. Kad zna da sasluša bez da odmah nudi rješenja. Kad zna da se nasmije i na svoj račun. Volim kad dvoje postanu tim. Kad ne moraš objašnjavati sve, jer zna da te osjeti.
Ne znam da li ću ovim oglasom nekog dotaknuti. Ali ako jesi taj neko — javi se. Neću ti glumiti ništa. Reći ću ti istinu, pitati za tvoju, i ako se poklopimo — možda napišemo priču koja traje. Bez mnogo pompe. Samo dvoje ljudi, kafa, šetnja i jedno veliko — „tu sam“.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About The Author
