
Zovem se Marko. Imam 27 godina i verovatno nisam ono što bi se nazvalo “klasičnim mladićem”. Od ranih dvadesetih, shvatio sam nešto važno — ne privlače me devojke mojih godina. Nemam ništa protiv njih, naravno, ali mene više privlače žene koje su zrelije, koje su prošle kroz život, koje znaju šta žele i ne boje se to da pokažu.
Sve je počelo jednostavno — jednom običnom porukom na Fejsbuku. Video sam komentar jedne dame ispod objave o odnosima i odlučio da pogledam njen profil. Bila je desetak godina starija od mene. Delovala je prirodno, harizmatično, sa onim pogledom koji govori da zna ko je. Poslao sam poruku — bez očekivanja.
Odgovorila je.
Razgovor je išao lako, opušteno, bez potrebe za igranjem uloga. Ona je bila direktna, a ja iskren. Nakon par dana, predložila je da se vidimo na kafi. Pristao sam. I tako je počela priča…
Od tada sam upoznao mnogo dama preko interneta — uglavnom starijih od 35 godina. Neke su bile razvedene, neke su same podizale decu, a neke su jednostavno dugo bile u odnosima gde su bile zanemarene. Sve su imale nešto zajedničko — želju da ih neko vidi, sasluša i ceni.
Ja im pružim pažnju i poštovanje bez skrivenih namera. Kompliment koji nije iz interesa. Razgovor bez maski. A zauzvrat dobijem ono što meni znači: iskrenost, stabilnost i povezanost koja ide dublje od površnih dopisivanja.
Zrelije žene ne glume, ne kriju se iza očekivanja. Ako im se sviđaš — reći će. Ako žele nešto više — znaćeš. I ono što me posebno fascinira kod njih je otvorenost i sigurnost u sebe.
Neki me nazivaju zavodnikom. Možda im tako deluje. Ali ja nikada ne manipulišem. Sve je jasno rečeno od početka. Ne nudim bajke, ali nudim poštovanje.
Jedna žena mi je jednom rekla: “Zahvaljujući tebi, ponovo se osećam kao žena.” Tada sam shvatio — ovo nije samo igra. Ovo je način da neko povrati veru u sebe.
Ne donosite zaključke dok ne čujete celu priču. Jer ono što nekome deluje kao avantura, drugome može biti nova prilika da ponovo oseti život.