Mirna (40) iz Slovenije: „Ne tražim savršenstvo, već muškarca uz kojeg mogu biti potpuno svoja“
Imam 40 godina i živim u Sloveniji. Danas, kada pogledam iza sebe, shvatam da su me upravo životna iskustva naučila da mnogo više cijenim iskrenost, mir i međusobno poštovanje nego velike riječi i obećanja.
Ne tražim muškarca koji će pokušavati da me impresionira po svaku cijenu. Mnogo mi je važnije da je normalan, stabilan, iskren i da zna šta želi. Vjerujem da se prava bliskost ne stvara preko noći, već kroz razgovore, povjerenje, male znakove pažnje i vrijeme koje dvoje ljudi žele da provedu zajedno.
Volim jednostavne stvari. Šetnju, dobar razgovor uz kafu, izlet, putovanje kada se za to ukaže prilika, večeru u dvoje ili mirno veče kod kuće. Nisam žena kojoj je potrebno mnogo da bi bila srećna. Dovoljno mi je da pored sebe imam osobu sa kojom mogu da se smijem, razgovaram o svemu i ćutim bez neprijatnosti.
Sa 40 godina više nemam potrebu da glumim nešto što nisam. Naučila sam da je mnogo ljepše biti prihvaćen sa svim svojim vrlinama i manama nego pokušavati da se uklopiš u nečiju predstavu o savršenoj partnerki.
Voljela bih da upoznam muškarca koji je emotivno zreo i koji iza sebe ima dovoljno životnog iskustva da razumije koliko vrijedi iskren odnos. Ne očekujem da bude bez greške. Ni sama nisam savršena. Važno mi je da je čovjek od riječi, da poštuje ženu pored sebe i da ne bježi čim naiđe prvi problem.
Mislim da se prava ljubav vidi upravo u običnim danima. Kada nije sve idealno, kada se pojavi umor, kada treba nekoga saslušati ili pružiti mu podršku. Tada se vidi da li su dvoje ljudi zaista jedno uz drugo.
Ako postoji muškarac koji razmišlja slično i koji više ne želi površne odnose, voljela bih da se upoznamo. Možda ćemo prvo samo razgovarati, možda ćemo se nasmijati jedno drugom, a možda će se iz sasvim običnog razgovora roditi nešto mnogo ozbiljnije.
Ne znam šta budućnost nosi, ali znam da još uvijek vjerujem u mogućnost da se dvoje ljudi sretnu u pravom trenutku i pronađu ono što su dugo tražili.
Možda sam nekada vjerovala da ljubav mora da bude puna velikih iznenađenja, neprestane strasti i dramatičnih trenutaka. Danas na sve to gledam drugačije. Shvatila sam da čovjek sa godinama počinje da razlikuje ono što lijepo izgleda od onoga što zaista vrijedi. Meni danas više znači jedan iskren razgovor nego stotinu praznih komplimenata.
Želim odnos u kojem dvoje ljudi mogu otvoreno razgovarati o svemu. Ako postoji problem, voljela bih da sjednemo i razgovaramo, a ne da se danima ignorišemo ili kažnjavamo ćutanjem. Ako postoji neslaganje, ne mislim da je potrebno vrijeđati jedno drugo. Svako može imati svoje mišljenje, ali poštovanje mora ostati.
Posebno cijenim muškarca koji zna da pokaže osjećanja. Ne mislim da neko mora svakog dana izgovarati velike riječi. Nekada je dovoljno pitati: „Kako si danas?“ ili se sjetiti neke sitnice koju sam ranije spomenula. Takve stvari možda izgledaju nevažno, ali upravo one pokazuju da je nekome stalo.
Volim kada se odnos razvija prirodno. Ne želim da odmah pravimo velike planove i obećanja koja možda ne možemo ispuniti. Radije bih da prvo upoznamo jedno drugo, da vidimo kako razmišljamo, šta nas raduje, šta nas nervira i kakve smo životne navike stekli.
Vjerujem da godine nisu prepreka za novu ljubav. Naprotiv, možda tek sa 40 godina čovjek dovoljno dobro poznaje sebe da može nekome ponuditi stvarno kvalitetan odnos. Iza sebe imamo iskustva koja nas oblikuju, ali ne treba dozvoliti da nas prošlost spriječi da nekome novom pružimo priliku.
Ne očekujem da muškarac koji mi se javi nema nikakvu prošlost. Svi je imamo. Ono što mi je važno jeste da je sa svojim prethodnim životom raščistio i da ne traži novu ženu samo zato da bi zaboravio staru. Želim nekoga ko je spreman da gradi nešto novo.
Voljela bih da zajedno možemo otići negdje na vikend, prošetati nepoznatim gradom, sjesti na kafu bez gledanja na sat i razgovarati o svemu što nam padne na pamet. Volim putovanja, ali mislim da nije presudno gdje se nalazimo. Ako je društvo pravo, lijepo može biti i na najobičnijem mjestu.
Takođe mi je važno da partner ima svoj život, prijatelje, interese i vrijeme za sebe. Ne vjerujem u ljubav koja podrazumijeva kontrolu svakog koraka. Dvoje ljudi mogu biti veoma bliski, a ipak ostati dvije osobe koje se međusobno poštuju.
Ako bih mogla da opišem odnos koji želim u nekoliko riječi, rekla bih: povjerenje, nježnost, razgovor i mir. Želim da se radujemo jedno drugom, da imamo svoje male rituale i da znamo da u teškim trenucima možemo računati jedno na drugo.
Možda zvuči jednostavno, ali upravo je to ono što danas tražim. Ne savršenog muškarca, nego pravog čovjeka. Nekoga kome mogu vjerovati, sa kim mogu biti nasmijana i opuštena, ali i ranjiva kada mi je teško.
Ako i ti smatraš da ljubav nije takmičenje, da partneri ne treba da se nadmeću ko će kome više dokazati nešto i da je najljepše kada dvoje ljudi jedno drugom postanu oslonac, možda bismo mogli da počnemo jednim običnim razgovorom.
Nikada ne znamo gdje će nas jedan razgovor odvesti. Ponekad upravo onda kada prestanemo da tražimo nešto savršeno, pronađemo osobu sa kojom nam život postane mnogo ljepši.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About The Author
Pozdrav! Ja sam Goran, ponosni otac dviju kćeri koje su moj svijet. Iz Hrvatske sam, ali već desetljeće pečem ‘kruh’ u Njemačkoj. Volim dobro društvo i priče koje pričamo ispod starog hrasta. Tražim nekoga tko cijeni obitelj, smijeh i glazbu.Ako voliš razgovarati o životu uz kavicu ili planiraš nešto više javi se!