
Zdravo svima koji veruju da još postoji prava ljubav – i onima koji se nadaju, i onima koji su već pomalo umorni od traženja, ali ne odustaju. Ja sam Marina, imam 39 godina i živim u manjem mestu u Vojvodini. Možda moj život ne liči na film, možda nema dramu i spektakl, ali ima jednu tihu čežnju koja me svakog dana podseća da nisam stvorena da budem sama. Zato pišem ovaj oglas – iskreno, bez maske, bez iluzije – sa željom da pronađem muškarca koji neće pobeći od emocija, već će im se približiti otvorenog srca.
Nisam žena koja juri karijeru, skupe automobile ili luksuz. Ja sam ona koja sanja o zajedničkoj jutarnjoj kafi, o šetnji pored reke dok ćutimo i gledamo u isto nebo. Radim kao knjigovođa, imam stabilan život, ali večeri su preduge kad ih nemaš s kim podeliti. Nemam decu, nisam nikada bila u braku, i ne nosim nikakav “teret prošlosti” osim jedne tuge – da sam do sada bila nečije privremeno rešenje, a nikad nečiji izbor.
Volela bih da upoznam muškarca koji zna da razgovara, da poštuje, da razume tišinu, ali i ume da se nasmeje iskreno. Ne tražim savršenstvo – ni fizičko ni životno. Možeš biti razveden, možeš imati decu, možeš dolaziti iz dijaspore ili sa sela – sve mi je to u redu, dokle god imaš srce koje ume da voli. Ja nemam visoke zahteve – tražim samo da budem nečija jedina, a ne usputna.
Kažu da sam lepa na svoj način – prirodna, bez preteranog šminkanja i poziranja. Volim jednostavne stvari: tišinu nedeljnih popodneva, miris pečenih paprika u jesen, šolju čaja dok napolju rominja kiša. Volim i da slušam druge ljude, da budem oslonac, da pružim utehu. Verujem da odnos dvoje ljudi nije stvar izgleda, već stvar emocije, poverenja i poštovanja. Ako to i ti tražiš – već imamo nešto zajedničko.
Ne tražim avanture, ni poruke bez smisla. Ako si jedan od onih koji šalju deset poruka dnevno različitim ženama, verovatno nisam osoba za tebe. Ja tražim nešto što raste polako, ali stabilno. Želim da gradimo most, a ne da prelazimo preko mene. Ako si usamljen, ako ti je dosta površnosti i igara – hajde da pokušamo. Možda smo oboje umorni, ali možda upravo zbog toga znamo koliko znači kada te neko iskreno pogleda.
Volela bih da imaš između 40 i 55 godina, da si slobodan ili razveden, da znaš šta želiš i da si spreman na vezu zasnovanu na poverenju. Ne tražim mnogo – samo da budeš prisutan. Da ne nestaneš kad postane ozbiljno. Da me zagrliš kad ne kažem ništa, jer si osetio da mi treba zagrljaj. Da voliš prirodu, večeri kod kuće, razgovore pod zvezdama. A ako znaš da ceniš vernu, mirnu i pažljivu ženu – već si me osvojio.
Ako osećaš da ti se moje reči obraćaju direktno, ako imaš želju da mi napišeš nešto više o sebi, ako želiš da mi pošalješ poruku bez maski i ulepšavanja – piši mi. Neću suditi, neću žuriti, ali ću slušati. Jer možda se baš ti i ja tražimo sve ovo vreme.
Ljubav se ne planira, ne kupuje, ne glumi. Ona se događa između dvoje ljudi koji su spremni da jedno drugo gledaju dušom, a ne očima. Ako si takav čovek, i ako si do sada prepoznavao samo tišinu u svojim večerima – možda je vreme da ih oboje ispunimo nečim toplim i stvarnim.
Čekam tvoju poruku.