– Matija, moraš li baš posvuda odlagati ono što svučeš sa sebe? – nervozno sam upitala shvativši da je muškarac mog života umjesto u košaru za prljavo rublje svoju potpuno promočenu jaknu i ovaj put nonšalantno prebacio preko naslonjača u dnevnom boravku.Upravo se po najvećem pljusku vratio iz noćne smjene u bolnici i budući da sam baš prethodnog dana detaljno pospremila stan, takvo ponašanje držala sam neoprostivim.
Dok se s jaknom u ruci puževim korakom vukao do kupaonice, nisam osjetila ni trunku grižnje savjesti. Oduvijek sam bila pedantna i premda je već na prvi pogled bilo jasno da smo Matija i ja po tom pitanju dva različita svijeta, činila sam sve kako bih njegovu šlampavost barem donekle dovela u red.- Oprosti, nije bilo namjerno. Ne moraš se odmah ljutiti – pomalo uvrijeđeno je rekao čim se vratio strovalivši se u naslonjač. Opazivši koliko je iscrpljen, moja je ljutnja, kao i nebrojeno puta do tada, počela popuštati.
Teška noć, ha? – blago sam upitala promrsivši mu kosu.
– Prilično, ali kad bolje razmislim, mislim da je u meni preostalo još malo snage. A kasnije se ionako moramo dogovoriti kamo ćemo na doček – šaljivo je odgovorio privlačeći me k sebi. Već idućeg trenutka usne su nam se spojile u strastvenom poljupcu i osjećala sam kako unatoč prvotnoj ljutnji, ali i nesnosnom gastritisu, i ovoga jutra polako ali sigurno počinjem gubiti tlo pod nogama.
Nešto kasnije, dok smo iscrpljeni, ali sretni, zagrljeni ležali na trosjedu, Matija je ponovo potegao pitanje dočeka.
– Znam da baš nećeš biti oduševljena time, ali moji su nas pozvali na večeru. Mislim, ne moramo se dugo zadržati kod njih. Lijepo se upoznate, večeramo, a potom možemo dalje. Siguran sam da se mama i tata neće ljutiti zbog toga – dodao je.
– Ne znam, nisam sigurna. Možda da ipak još malo pričekamo – pokušavala sam se izvući jer iskreno baš i nisam bila oduševljena idejom da najluđu noć provedem u kurtoaznom razgovoru s Matijinim roditeljima.
– Ne moraš odmah odlučiti. Ima još vremena do tada, ali eto… Iskreno, puno bi mi značilo da dođeš sa mnom i upoznaš moje roditelje. Osim toga, ionako nećemo biti jedini gosti na večeri. Mama je pozvala još neke prijatelje, tako da… – nelagodno je zastao u iščekivanju mog odgovora.
– Imam li uopće izbora? Uostalom, ionako je već i vrijeme da ih upoznam – uzdahnula sam nakon nekog vremena.
Hvala ti, ljubavi. Ali to još uvijek nije sve. Što kažeš da kasnije odemo na tulum kod Nikše, mog kolege s posla. Ondje će biti uglavnom svi dečki s odjela zajedno sa svojim boljim polovicama. Mislim da bi moglo biti jako zabavno – navaljivao je uvidjevši moje kolebanje dok konačno ponovno nisam popustila.
Nakon što me izljubio od oduševljenja, okrenuo se na bok i mirno zaspao snom pravednika. Dok sam promatrala njegovo ujednačeno disanje, osjetila sam kako me preplavljuje golema ljubav.
Matiju sam upoznala posve slučajno u bolnici kada sam jednog popodneva ondje odlučila posjetiti kolegicu s posla. Nakon lakše prometne nezgode Vanja je morala ostati nekoliko dana na promatranju. Baš sam se s vrećicom voća u jednoj i buketom cvijeća u drugoj ruci uspinjala stubama na odjel intenzivne njege, kad sam iza leđa začula nečiji glas. Dopustite, pomoći ću vam. Idete nekome u posjet? – zanimalo je privlačnog tamnokosog muškarca u bijeloj kuti dok mi je uzimao vrećicu iz ruke. Susrevši se s prodornim pogledom njegovih inteligentnih smeđih očiju, osjetila sam kako bezrazložno počinjem rumenjeti.
Mislila sam da ću umrijeti od srama i gađenja kad je svoje usne grubo prislonio uz moje. U žaru borbe otimala sam se kao luda, no uzalud. Lukas je bio puno jači od mene. Kada sam u jednom trenutku osjetila njegove ruke na bokovima i začula paranje zatvarača na mojim hlačama, znala sam da je vrag odnio šalu.Iskoristila sam trenutak kada mi je pokušao svući hlače i oslobodila jednu ruku. Potom sam zamahnula i pljusnula ga svom snagom posred lica. Trenutak njegove zbunjenosti iskoristila sam da se napokon odvojim od njega.
– Vi ste jedan najobičniji besramnik! Baš me zanima što će vaš sin reći na sve ovo kad dozna. Ili, još bolje, policija? – prosiktala sam dok je šokirano zurio u mene. Monika, oprosti, molim te, nisam tako mislio. Sve si krivo shvatila – opravdavao se, ali ga više nisam slušala. Lica umrljanog suzama, poput furije sam izjurila iz kuće. Nije me pokušavao sustići. Nije to niti morao. Ionako više ničim ne bi mogao popraviti učinjeno.
Vrativši se kući, odahnula sam kad sam shvatila da Matija još uvijek čvrsto spava. Otišla sam pod tuš. Željela sam vjerovati kako će vruća voda barem djelomice isprati sav sram i ogorčenje u mojoj duši. Premda još uvijek nisam znala što ću učiniti, Matija nikad neće doznati od mene kakav je uistinu čovjek njegov otac. Mislim da bi ga to uništilo. A što se mene tiče, po cijenu života moja noga više nikad neće kročiti u Lukasov dom.
IZVOR:JUTARNJI.HR
About The Author
