
Zdravo.
Moje ime je Milica, imam 32 godine i živim u Novom Sadu. Neko bi rekao – u najboljim godinama. Imam svoj posao, svoj stan, prijatelje koji me vole. Nemam decu, ali imam veliko srce i još veću želju da ga podelim s nekim ko ume da voli iskreno.
Nisam ovde zbog avanture, prevare, iluzije. Nisam ovde jer sam usamljena, već jer verujem da tamo negde postoji muškarac koji isto kao i ja – traži više od površnih poruka, lajkova i „šta ima?“.
Završila sam psihologiju, radim u školi, volim rad s ljudima, ali priznajem – posao zna da me iscrpi. Zato mi je važno da u svom privatnom životu imam mir. Zrelog muškarca pored sebe, nekog s kim mogu da podelim tišinu, pogled, kafu ujutru bez reči. Nekog kome ne moram da objašnjavam zašto sam umorna, već će me samo zagrliti i znati.
U ljubavi sam naučila dve stvari: da ne molim i da ne glumim. Zbog toga sam možda i dugo sama – jer više ne pristajem na pola.
Ne tražim savršenstvo, nisam ni ja savršena. Ponekad sam tvrdoglava, previše analiziram, volim da se povučem kad me nešto boli. Ali kada zavolim – dajem sve.
Volim umetnost, tihe večeri, stara pisma, šetnje u prirodi. Nisam tip za klubove i glasna mesta. Volim iskrene razgovore, smirene muškarce, nežan dodir. Poštujem veru, porodicu i tradiciju – ali isto tako verujem u ravnotežu i slobodu unutar veze.
Ti – možda si iz Beograda, Subotice, ili bilo kog kraja sveta. Bitno mi je da imaš između 33 i 45 godina, da si emotivno stabilan, da znaš šta želiš, da si prošao kroz život, ali nisi ogorčen.
Ne tražim nikog da me „spašava“. Samo nekog da bude tu. Kroz dobro i loše. Nekog ko će znati da pravi ljubav ne vrišti, ne gori – već traje tiho, stabilno i dostojanstveno.
Ako si prepoznao nešto od sebe u ovim rečenicama – napiši mi.
Milica, 32, Novi Sad.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD