
Žena otkriva svoju potresnu ispovest o životu sa bolesnim mužem, bekstvu na letovanje sa mlađim ljubavnikom i borbi sa osudom okoline. Priča o ljubavi, odgovornosti i ličnoj slobodi.
Sedim na terasi iznajmljenog apartmana na Lefkadi, gledam plavetnilo mora, miris borova me omamljuje, ali u meni bura. Nije mi ovo prvo letovanje, ali jeste prvo koje sam sebi dozvolila – bez krivice. Ipak, i dalje mi odzvanja u glavi: “Kako si mogla da ga ostaviš?” “Zar ti nije bilo žao?” “Gde ti je savest, ženo?”
Imam 52 godine. Moj muž ima 59. Pre tri godine je doživeo moždani udar. Od tada – više nije isti čovek. U početku je bilo strašno. Noći bez sna, dani bez mira. Učila sam da ga hranim, presvlačim, okrećem, masiram. Postala sam medicinska sestra, kuvarica, psiholog i robot. Gubila sam identitet dok sam pokušavala da spasim njegov.
Od žene do negovateljice
Ali najgore je bilo to što više nije bilo nas. Nije bilo pogleda, dodira, reči. Gledao me nekad kao stranca. Nekad kao krivca. Postala sam žena koja samo služi – i nestaje.
Išla sam kod lekara. Pila lekove za pritisak, za spavanje, za smirenje. Više nisam znala ni koji dan je. Deca su daleko, život u stranoj koži. I onda sam upoznala njega.
Ima 38 godina. Došao je kao gost kod naše komšinice. Bio je kulturan, nežan, pažljiv. Počeo je da me pita kako sam. Prvi put posle dugo vremena neko je pitao mene. Ne mog muža, ne apoteku, ne doktora – mene.
U početku sam bežala. Bilo me sramota. Osećala sam se kao da varam muža koji leži u sobi i ne može ni da pomeri ruku. Ali sam onda shvatila: ja već tri godine nisam ničija žena. Samo negovateljica. I da budem brutalno iskrena – niko me više nije pitao da li ja imam potrebe, osećanja, želje.
Stefan mi je dao život. Podsetio me da postojim. Vodili smo razgovore, šetali, gledali filmove. Nije bilo ni intimnih odnosa, ni obećanja. Samo… prisustvo.
Kad mi je rekao da ide deset dana u Grčku i da želi da idem s njim – srce mi se steglo. Prva misao: Ne mogu. On je nepokretan. Kako ću? Ali onda sam sela, udahnula i rekla sebi: “Imaš pravo.” Organizovala sam sve. Angažovala sam divnu ženu, Jovanku, sa iskustvom u kućnoj nezi. Platila sam je da brine o njemu, a onda me je okolna osudila. Ceo komšiluk priča kako sam sebična i bezobrazna, ali ne znaju koliko mi je teško.