Živim i radim na selu već godinama i mogu reći da je to iskustvo koje je oblikovalo moju dušu, karakter i način na koji gledam na život. Ovdje, među poljima, mirisima zemlje, tišinom jutra i jednostavnim radostima, čovjek nauči šta je iskrenost i šta je stvarna vrijednost svakog dana. Ipak, koliko god selo nudilo mir, stabilnost i osjećaj pripadnosti, postoji jedna istina koju više ne želim potiskivati. Najljepše je kada sve to imaš s kim podijeliti. Zovem se Slavica, imam trideset šest godina i prvi put otvoreno, jasno i bez zadrške tražim ono što već dugo želim: ozbiljnu vezu koja vodi ka braku.
Mnogi misle da je život na selu naporan, težak ili dosadan, ali zapravo je potpuno suprotno. To je život pun ritma, smisla i stvarnih obaveza koje te drže čvrsto na zemlji. Nema lažnih sjajeva, nema površnosti, nema pretvaranja. Kada radiš od jutra, kada znaš koliko vrijedi svaki uloženi trud, kada vidiš plodove svog rada, shvatiš koliko je autentičan takav život. Ali uprkos svemu tome, nijedna aktivnost, nijedan radni dan i nijedna lijepa večer ne mogu zamijeniti toplinu koju daje prisutnost bliskog partnera.
Kada se naveče smiri dan, kada pada mrak, kada se tišina spusti na dvorište, imam osjećaj da nedostaje jedan glas. Jedno prisustvo. Jedno srce koje voli i jedno srce kojem volim uzvratiti. Nisam osoba koja traži savršenstvo, niti iluziju iz romantičnih filmova. Tražim realnog, ozbiljnog i emotivno stabilnog muškarca koji zna da se život gradi iz malih, ali iskrenih koraka.
Mnogo ljudi zaboravi koliko je ljubav jednostavna kad se ne komplikuje. I koliko je brak snažan kad u temelju ima poštovanje, povjerenje i zajednički rad. Ne tražim luksuz, ne tražim savršen život, ne tražim status. Ja imam svoj život, svoju rutinu i svoju stabilnost. Ono što želim jeste da je dijelim s nekim ko umije cijeniti iskrenost, odanost i toplinu doma.
Život na selu naučio me da poštujem prirodu, ljude i vrijeme. Ništa se ovdje ne dešava preko noći, ali sve što se desi ima smisao. Tako posmatram i ljubav. Ona ne mora biti burna, impulsivna ili puna haosa da bi bila stvarna. Naprotiv, najljepše je kada raste tiho, kada se gradi polako, kada ima korijene i kada znaš da neće nestati zbog sitne prepreke. Zato i tražim muškarca koji je zreo, emocionalno izgrađen i spreman da stvori ozbiljan odnos.
Mnogi mi kažu da žene mojih godina treba da budu oprezne, da mnogo razmišljaju i da biraju pažljivo. Ja vjerujem da je najvažnije biti iskren i tačno znati šta želiš. A ja želim partnera koji zna voljeti. Ne voljeti napadno, nego voljeti tiho, odano, stabilno i postojano. Nekoga ko želi zajednički dom, smijeh, podršku i život bez glume.
Najbolje karakteristike u čovjeku za mene su jednostavne: da je pošten, da ima dobro srce, da zna razgovarati i da zna raditi. Ne mislim samo na fizički rad, već i na rad na sebi. Partner koji zna da se bori za ono što je vrijedno uvijek će biti partner koji zna da čuva.
Ne bježim od obaveza i ne plašim se realnosti. Navikla sam da se izborim za sebe, ali želim muškarca kojem će biti drago što ima ženu koja stoji uz njega. Vjerujem da dvoje mogu više od jednog, i da se snaga ljubavi pokazuje u svakodnevici, a ne samo u lijepim trenucima.
Voljela bih upoznati muškarca koji cijeni porodične vrijednosti, koji zna da je brak partnerstvo, a ne takmičenje. Muškarca koji zna da podrška nije slabost, nego najveći poklon. Nekoga ko želi miran, stabilan i topao život, bez igara i bez neiskrenosti.
Ako si čovjek koji traži ozbiljan odnos, ako želiš dom, porodicu i partnerku koja je iskrena, odana i stabilna, možda se možemo prepoznati. Možda naše priče imaju više zajedničkog nego što misliš. Možda je ovo trenutak koji mijenja oba života.
Život na selu može biti najljepši život na svijetu, ali samo kad ga imaš s kim dijeliti. Ako ti je bliska ideja zajedničkog rada, zajedničkog smijeha i zajedničkog rasta, možda je ovo upravo oglas koji si trebao pročitati.
Ne tražim savršenog muškarca. Tražim pravog.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
About The Author
