Azemina (19) bez kompleksa čuva 500 ovaca na Kupresu: „Ne stidim se opanaka, ovo je moj život“
Priča o Hasanu Prokošaku i njegovoj kćerki Azemini privukla je veliku pažnju javnosti jer pokazuje da život u Bosni i Hercegovini ne mora uvijek značiti odlazak u veliki grad ili potragu za poslom u inostranstvu. Ova porodica svoju svakodnevicu gradi na Kupresu, gdje se godinama bavi stočarstvom i poljoprivredom.
Hasan i njegova supruga imaju veliko stado od oko 500 ovaca. Posao koji je u početku bio prvenstveno njihova obaveza vremenom je postao porodični posao u koji su se uključila i djeca. Na taj način najmlađi članovi porodice odrastali su uz radne navike i naučili koliko truda treba uložiti da bi se nešto stvorilo.
Hasan ne krije zadovoljstvo zbog svoje djece. Za njega bogatstvo nije samo ono što čovjek ima na računu ili u kući. Najveća vrijednost su mu upravo djeca i činjenica da su spremna da pomognu porodici.
Kako kaže, novac koji je zarađivao od stada ulagao je u školovanje djece. Smatra da je upravo obrazovanje jedna od najboljih investicija koju roditelj može napraviti.
Njegova kćerka Azemina ima 19 godina i svojim načinom života pokazuje da joj rad na selu nije nešto čega bi se trebalo stidjeti. Iako je mlada, navikla je na obaveze koje mnogi njeni vršnjaci teško mogu zamisliti.
Briga o velikom stadu zahtijeva svakodnevni trud. Nema mnogo prostora za izgovore, jer životinje moraju biti nahranjene, napojene i zbrinute bez obzira na to da li je radni dan, vikend ili praznik.
Azemina je istovremeno odlučila da nastavi svoje obrazovanje. Upisala je Policijsku akademiju i želi da izgradi profesionalnu karijeru, ali ni zbog toga nije zaboravila svoju porodicu i život koji je imala od djetinjstva.
Posebno je zanimljivo što kaže da ne planira da zbog školovanja ili budućeg posla potpuno napusti Kupres. Želi da ostane povezana sa svojim krajem i načinom života u kojem je odrasla.
„Nije me stid da obujem opanke“, poručila je Azemina, objašnjavajući da bi joj mnogo više smetalo kada bi ljudi o njoj pričali loše zbog njenog ponašanja nego kada bi je neko vidio kako radi na selu.
U njenim riječima vidi se drugačiji pogled na život od onog koji je danas čest među mladima. Dok mnogi sanjaju o velikim gradovima i životu u inostranstvu, Azemina smatra da i selo može pružiti čovjeku priliku da radi, zaradi i izgradi budućnost.
Naravno, život na selu nije jednostavan. Posao oko stoke traje tokom cijele godine i zahtijeva odgovornost, fizički trud i mnogo odricanja. Međutim, ova porodica u tome vidi vrijednost.
Djeca su kroz svakodnevne obaveze naučila da cijene ono što njihovi roditelji stvaraju. Hasan vjeruje da upravo takav način odrastanja može djecu naučiti odgovornosti i poštovanju prema radu.
Njegova poruka je jednostavna: čovjek treba da cijeni ono što ima i da ne smatra da je uspjeh moguć samo ako napusti svoj rodni kraj.
Priča porodice Prokošak zato je privukla pažnju mnogih gledalaca. Azemina se pojavljuje kao primjer mlade osobe koja istovremeno želi obrazovanje i karijeru, ali se ne odriče svojih korijena.
Njena priča posebno je zanimljiva jer pokazuje da savremeni život i tradicija ne moraju biti suprotstavljeni. Mlada osoba može imati moderne ambicije, školovati se i planirati profesionalnu budućnost, a istovremeno ostati vezana za porodicu, selo i posao koji je naučila od svojih roditelja.
Za Hasana je, čini se, upravo to najveći uspjeh. Nije mu najvažnije koliko novca ima, već što je od svog rada uspio školovati djecu i stvoriti porodicu na koju je ponosan.
A Azemina svojim primjerom pokazuje da nema ništa loše u tome da se čovjek ne stidi svojih korijena.
Možda upravo u tome i jeste najvažnija poruka njihove priče: nije presudno gdje živimo, već šta od svog života napravimo.
About The Author
