
Moje ime je Ljiljana. Imam 52 godine i živim u malom mestu u Vojvodini. Već četiri godine sam udovica. Moj muž je bio dobar čovek, i kad ga je bolest odnela, odnela je i deo mene. Tih godina sam naučila da se ne uzdam u vreme, već u trenutke koje delimo sa nekim. I zato sam ovde – da možda pronađem čoveka sa kojim ću stvoriti još trenutaka koje ću pamtiti.
Imam odraslog sina koji živi sa svojom porodicom u inostranstvu. Srećna sam što je uspešan, ali usamljena u praznoj kući koja je nekad odzvanjala smehom. Naučila sam da ćutim i podnosim, ali sada želim da se ponovo smejem. Želim da ljubav ne bude samo uspomena, već stvarnost.
Ne očekujem da mi napišeš pesmu, ni da nosiš ruže svakog dana. Dovoljno je da budeš iskren. Da me saslušaš. Da me pogledaš kao ženu, a ne kao prošlost. Još uvek sam nežna, volim dodire, volim šetnje pod zvezdama, i ne bojim se života – bojim se samo da mi ne prođe a da više nikad ne volim.
Znam da muškarci mojih godina često misle da je kasno za emocije. Nije. Možda više ne tražimo uzbuđenja, ali tražimo mir, sigurnost, poverenje. I ono najvažnije – tražimo nekoga da mu kažemo “laku noć” i da znamo da nije kraj.
Po zanimanju sam knjigovođa. Još uvek radim jer volim red i stabilnost. Volim knjige, domaće serije, miris vanile i cveće na prozoru. Ne tražim da me spašavaš – samo da me razumeš. Ako voliš razgovore, duga pisma, tiha jutra i toplu kafu u dvoje – verovatno ćemo se razumeti.
Nisam krhka, ali sam emotivna. Možda ćemo se sresti prvi put na nekoj klupi u parku, možda na kafi, a možda samo ovde, kroz reči. Ako si slobodan, razveden ili udovac, ako si između 50 i 65 godina, i ako si spreman za jednu zrelu, nežnu, ali iskrenu vezu – javi mi se. Bez pritiska, bez žurbe.
Piši mi ovde ili ostavi kontakt – odgovaram na sve poruke koje imaju dušu. Možda baš tvoje reči budu početak našeg poglavlja. Život piše čudne priče – možda je vreme da zajedno napišemo novu.