Imam 41 godinu i živim u Banjoj Luci. Danas mnogo bolje znam šta želim od života nego što sam znala ranije. Iza mene su godine iskustva, različiti ljudi, lijepe uspomene, ali i situacije koje su me naučile da više cijenim iskrenost, mir i osobu koja zna da stoji iza svojih riječi.
Ne tražim savršenog muškarca. Ne vjerujem ni da savršenstvo postoji. Tražim nekoga sa kim mogu biti opuštena i svoja, bez potrebe da se pretvaram da sam nešto što nisam. Važno mi je da među dvoje ljudi postoji poštovanje, povjerenje i osjećaj da oboje žele da grade isti odnos.
Volim jednostavne stvari. Kafu u dobrom društvu, šetnju, razgovore koji potraju duže nego što smo planirali i spontane izlaske kada se pojavi prilika. Nisam osoba kojoj je potrebno mnogo da bi bila zadovoljna. Mnogo mi više znači kada pored sebe imam nekoga sa kim mogu podijeliti običan dan i učiniti ga ljepšim.
Kod muškarca mi je karakter mnogo važniji od izgleda. Naravno da je privlačnost važna, ali vremenom sam shvatila da čovjeka počinjem cijeniti zbog načina na koji razgovara, odnosi se prema drugima i ponaša kada stvari ne idu baš onako kako je zamislio.
Volim muškarce koji su sigurni u sebe, ali nemaju potrebu da se stalno dokazuju. Nekoga ko može priznati kada pogriješi, saslušati drugu stranu i razgovarati o problemu umjesto da od njega bježi. Mislim da upravo takve stvari pokazuju zrelost.
Ne očekujem da se sve dogodi odmah. Prvo upoznavanje treba da bude prirodno. Nekoliko poruka može biti dovoljan početak, zatim telefonski razgovor, kafa i šetnja. Tek kada dvoje ljudi provedu neko vrijeme zajedno, mogu zaista vidjeti postoji li između njih nešto posebno.
Važno mi je da muškarac koji mi se javi bude slobodan i emotivno spreman za ozbiljniji odnos. Ne zanimaju me nejasne priče, skrivanje i odnosi u kojima jedna osoba stalno čeka da druga odluči šta želi. Ako se dvoje ljudi upoznaju, mislim da oboje zaslužuju iskrenost od samog početka.
Banja Luka je lijep grad i ima mnogo mjesta na kojima se ljudi mogu upoznati, ali nekada se čini da upravo najzanimljivije osobe prođu jedne pored drugih a da nikada ne saznaju koliko su možda mogli značiti jedno drugom. Zato sam odlučila da napravim ovaj mali korak.
Voljela bih da pored sebe imam muškarca sa kojim mogu planirati vikend, otići negdje na izlet, popiti kafu poslije napornog dana ili jednostavno ostati kod kuće i razgovarati. Ne trebaju mi velika obećanja. Više vjerujem malim postupcima koji se ponavljaju iz dana u dan.
Mislim da se prava bliskost gradi polako. Kada znaš da nekome možeš reći šta te raduje, šta te brine i šta želiš od budućnosti, bez straha da će te ta osoba pogrešno shvatiti. Upravo takav odnos bih voljela da pronađem.
Ako si iz Banje Luke ili okolnih mjesta i prepoznao si se u ovome što sam napisala, možeš mi se javiti. Ne moraš smišljati savršenu prvu poruku. Dovoljno je da budeš iskren i da kažeš nekoliko riječi o sebi.
Možda ćemo nakon nekoliko poruka shvatiti da nemamo mnogo toga zajedničkog. A možda ćemo otkriti da smo upravo jedno drugom nedostajali, samo se do sada nismo sreli u pravom trenutku.
Ne znam šta nas čeka, ali znam da vrijedi dati priliku novom poznanstvu. Ponekad jedna obična poruka može biti početak priče koju niko nije očekivao.
Možda je najteže priznati sebi da, uprkos tome što je čovjek naučio da bude samostalan i da se osloni na sebe, ipak postoji želja da pored sebe ima nekoga posebnog. Dugo sam mislila da mi ništa ne nedostaje. Imala sam svoj život, svoje obaveze i ljude koje volim. Ipak, ponekad bih poželjela da imam nekoga kome mogu ispričati kako mi je prošao dan, sa kim mogu podijeliti planove i kome mogu poslati poruku samo zato što mi je nedostajao.
Ne tražim odnos u kojem ćemo jedno drugom biti cijeli svijet. Smatram da svako treba da zadrži svoju slobodu, prijatelje i vrijeme za sebe. Ali lijepo je znati da postoji osoba kojoj se možeš vratiti i sa kojom možeš podijeliti ono što ti je važno.
Posebno cijenim muškarca koji zna da bude pažljiv bez pretjerivanja. Nekada jedna poruka može značiti više od velikog poklona. Kada se neko sjeti da pita kako si, da li si stigla kući ili kako je prošao važan razgovor, vidi se da je slušao i da mu je stalo. Takve sitnice vremenom stvaraju osjećaj bliskosti.
Voljela bih da upoznam nekoga sa kim mogu spontano otići na kafu, prošetati gradom ili napraviti plan za vikend. Ne moramo uvijek imati neko posebno odredište. Ponekad je dovoljno sjesti u automobil i krenuti negdje bez velikog plana, samo da zajedno promijenimo svakodnevicu.
Naravno, svako od nas iza sebe ima neku priču. Ne očekujem da muškarac koji mi se javi nema prošlost. Naprotiv, iskustva nas oblikuju i često tek kroz njih shvatimo šta zaista želimo. Važno mi je samo da je spreman za novo poglavlje i da prethodne odnose ne unosi kao teret u novi.
Ne volim igrice i namjerno udaljavanje. Ako se nekome dopadam, volim da to pokaže. Ako ne osjeti isto, poštujem i to. Mnogo mi je draža iskrenost nego mjeseci nejasnog dopisivanja u kojem niko ne zna na čemu je.
Možda će ova poruka doći do muškarca koji je upravo sada u sličnoj situaciji. Možda i on misli da je teško upoznati nekoga ko želi normalan i stabilan odnos. Ako je tako, možda bismo trebali dati šansu jednom razgovoru.
Ne mogu znati šta će donijeti prvi susret, ali upravo u tome i jeste ljepota upoznavanja. Ne mora sve biti unaprijed određeno. Dovoljno je da postoji iskrena želja da se upoznamo i vidimo gdje nas taj susret može odvesti.
Možda ćemo se samo nasmijati uz kafu i zaključiti da nismo jedno za drugo. A možda ćemo tog dana napraviti prvi korak prema nečemu što smo oboje dugo čekali.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod
About The Author
