
Zovem se Miladinka. Imam 35 godina. Rastavljena sam. I sada, bez želje da se pravdam ili objašnjavam, pišem ovaj oglas kao žena koja zna šta hoće – i više ne traži izgovore da to i potraži.
U svetu u kojem svi nešto glume, u kom se emocije pretvaraju u statuse, a odnosi u navike, ja više ne želim da živim po pravilima koja su tuđa. Ne tražim brak. Ne tražim obećanja. Ne tražim iluzije. Tražim prisustvo. Tražim muškarca koji zna da vreme provedeno zajedno, ako je iskreno, može da bude lek za mnogo toga što život svakodnevno oduzima.
Rođena sam i odrasla u malom mestu. Naučena da budem tiha, da ćutim kada me boli, da ne pokazujem previše. Ali s godinama sam naučila nešto drugo – da je tišina ponekad najglasniji krik. I da strast, ako je čista i nepretenciozna, nije sramota, već dokaz da smo živi.
Moja prošlost? Bila sam udata. Brak koji je trajao dovoljno dugo da shvatim šta sve brak ne mora da bude. I dovoljno kratko da ne izgubim veru u muškarce. Samo sam prestala da verujem u obaveze koje guše. Rastala sam se mirno, bez drame. Danas živim sama, radim svoj posao u zdravstvu, i vodim jednostavan život. Nije mi ništa preko glave, ali nedostaje mi ono što ne možeš sebi sam da pružiš – bliskost.
Nemam listu zahteva. Neću brojati tvoje godine ni gledati u tvoj auto. Ali važno mi je da znaš da slušaš, da pogledaš ženu i vidiš više od tela. Mada… ni dodir ne treba potcenjivati. Nekad je upravo on iskreniji od reči.
Tražim muškarca između 35 i 55 godina. Slobodnog ili u tišini zauzetog, ali emotivno dostojanstvenog. Ne tražim da ostaviš sve zbog mene, niti očekujem svakodnevne poruke. Ali kada se vidimo – da budeš tu, stvaran, sa pažnjom u očima i rukama koje znaju šta znači osećaj. Bez glume. Bez težine. Bez laži.
Volim nežnost, ali ne bežim od strasti. Volim kad me neko pita kako sam, ali mi je draže kad to primeti bez pitanja. Volim da kuvam za nekog, da pustimo muziku tiho dok ćutimo zajedno, da se dodiri zadrže duže od slučajnog.
Možda to nije za svakoga. Možda jeste za tebe.
Ako si čovek koji je imao život pre mene, ali ima želju da mu deo sadašnjosti bude drugačiji – piši mi. Ne moramo odmah da govorimo o susretima. Možemo da krenemo pričom. Glasom. Pogledom. Sve što je iskreno može da raste. Čak i ako raste u senci.
Znam da ovo neće čitati svi. I znam da će mnogi osuditi. Ali ja više ne živim po tuđim očekivanjima. Živim po osećaju. A osećaj mi govori da negde postoji muškarac koji se oseća isto – sam, ali ne usamljen. Zatvoren, ali željan. Diskretan, ali živ.
Ako prepoznaš sebe u ovim rečima, ne ignoriši to. Možda nije slučajno što čitaš baš sada.
Ne tražim mnogo. Samo nekoga ko zna da nije svaki odnos grešan, niti svaka tišina prazna.
Zovem se Miladinka. Imam 35 godina. I ne stidim se što još uvek želim – i osećam.
Piši. Ne moraš ništa da obećaš. Samo budi stvaran.