Zovem se Mira. Imam 33 godine. Živim u mirnom selu nedaleko od Beograda. Ovdje sam došla sa mužem kad smo se vjenčali, prije osam godina. Počeli smo od nule, podigli malu kuću, zasadili voćnjak, uredili dvorište. Imali smo planove – ali život nije pitao. Ostala sam udovica prije dvije godine. Nismo imali djece. Od tada sam sama.
Nisam izgubila vjeru u ljude, ni u ljubav. Naučila sam da tugujem dostojanstveno, ali i da živim dalje. Danas više ne gledam unazad, nego naprijed – i znam da nisam rođena da budem sama. U meni ima još topline, brige i snage za jednog pravog čovjeka.
Ne tražim da mi budeš spasitelj. Nisam slomljena žena. Samo mi treba neko ko razumije da ljubav ponekad dolazi i drugi put – tiše, zrelije, ali dublje.
Ja sam domaćinska žena. Volim uredan dom, kuvam sa srcem, obožavam prirodu. Imam malu baštu, nešto živine, i dvorište puno cvijeća. Dan mi je ispunjen poslom, ali i samoćom koju više ne želim da osjećam.
Tražim ozbiljnog, stabilnog i emotivno zrelog muškarca – od 35 do 45 godina – koji zna šta znači biti podrška i saputnik. Možda si i ti prošao kroz nešto slično. Možda si razveden. Možda si i sam izgubio. Nema veze. Prošlost nas oblikuje, ali ne mora da nas definiše.
Nisam zahtjevna. Ne tražim tvoj stan, ni kola, ni pare. Meni treba neko s kim mogu popiti kafu ujutru, smijati se dok zalivamo baštu i večerati zajedno dok djeca iz komšiluka trče ispred kuće. Ako ih jednog dana budemo imali – još ljepše.
Nisam nikakva „gospođa“ – nisam ni gradska ni umišljena. Ja sam Mira, obična žena sa dušom i ranom koja je zacijelila, ali ne zaboravlja. Ne tražim bajku – tražim mir. Dom. Ljubav. Iskreno „dobro jutro“ i „laku noć“ od nekog ko zna koliko to vrijedi.
Fizički sam srednje građe, smeđa kosa, tople oči, osmijeh koji ljudi kažu da grije. Ljudi mi vjeruju brzo jer ne glumim. Znam da saslušam. Volim da razgovaram o svemu, ali još više volim kad ne moramo ništa da kažemo da bismo znali kako se onaj drugi osjeća.
Ako si vrijedan, pošten i ne bježiš od ozbiljne žene – javi se. Neću ti obećati kule i gradove, ali mogu ti dati mir, toplinu i srce koje zna da voli i kad nije prvi put. I da, voljela bih jednog dana da opet budem žena – supruga, partnerka, neko na koga se možeš osloniti.
Moj život nije bio lak, ali vjerujem da me čekaju još lijepa poglavlja. Možda si baš ti dio njih. Ako osjetiš da je ovo pisano kao da si ti – nemoj ćutati. Piši. Možda je ovo početak jedne nove, prave ljubavi.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About The Author
