Nejra, 39 godina, Tuzla – „Dugo sam šutjela o onome što želim, a sada sam odlučila napraviti prvi korak prema ljubavi“
Zovem se Nejra, imam 39 godina i dolazim iz Tuzle. Dugo sam razmišljala da li uopšte treba da napišem ovakav oglas, ali sam na kraju shvatila da ponekad čovjek jednostavno mora napraviti prvi korak ako želi da se nešto u njegovom životu promijeni.
Ne tražim savršenstvo niti vjerujem da savršeni ljudi postoje. Želim upoznati normalnog, iskrenog i ozbiljnog muškarca koji zna cijeniti ženu pored sebe i koji ne bježi kada odnos postane ozbiljan.
Iza mene su godine iskustva, lijepih trenutaka, ali i razočaranja. Upravo zbog toga danas mnogo bolje znam šta želim. Ne zanimaju me prazne priče, beskrajno dopisivanje bez namjere da se ljudi upoznaju niti obećanja koja se daju samo zato da bi neko ostavio dobar utisak.
Više mi znači jednostavan i iskren razgovor nego stotinu lijepih riječi.
Voljela bih upoznati muškarca s kojim bih mogla biti potpuno opuštena. Nekoga s kim mogu razgovarati o svemu, nasmijati se zbog sitnice, prošetati gradom ili jednostavno provesti mirno veče bez potrebe da stalno nešto dokazujemo jedno drugom.
Mislim da se prava bliskost ne stvara preko noći. Potrebno je vrijeme da upoznamo nečiji karakter, navike, razmišljanja i ono što nosi u sebi. Zato ne želim žuriti.
Ako se između dvoje ljudi pojavi simpatija, želim da se ona razvija prirodno.
Također mi je veoma važna komunikacija. Ne volim kada ljudi šute kada postoji problem. Ako nekoga volim, želim da mogu razgovarati s njim čak i kada se ne slažemo. Smatram da se mnoge stvari mogu riješiti ako postoji poštovanje i želja da se razumijemo.
Od muškarca ne očekujem bogatstvo niti luksuzan život. Naravno da je lijepo kada čovjek može sebi priuštiti različite stvari, ali meni su mnogo važniji karakter, stabilnost i način na koji se odnosi prema ljudima.
Voljela bih nekoga ko drži svoju riječ.
Nekoga ko neće nestati čim naiđe prvi problem.
Nekoga ko zna pokazati pažnju i ko razumije da se lijep odnos gradi svakodnevno.
Tuzla je grad u kojem sam provela veliki dio života i za njega me vežu brojne uspomene. Ali čovjeku ponekad nedostaje jedna posebna osoba s kojom bi mogao dijeliti sve te male svakodnevne trenutke.
Kafa u gradu, zajednička šetnja, spontani izlet, večera kod kuće ili razgovor koji potraje do kasno u noć – upravo takve stvari za mene imaju posebnu vrijednost.
Ne želim vezu koja će izgledati lijepo samo spolja. Želim odnos u kojem ćemo se oboje osjećati dobro kada ostanemo sami.
Možda će neko ko pročita ovaj oglas pomisliti da previše očekujem. Ja zapravo mislim da ne očekujem ništa neobično.
Tražim ono što bi svako od nas želio: iskrenost, povjerenje, pažnju, poštovanje i osjećaj da pored sebe imamo osobu na koju možemo računati.
Ako si muškarac koji također želi nešto ozbiljno i ako vjeruješ da se prava veza može izgraditi samo uz međusobno poštovanje, možda bi bilo lijepo da se upoznamo.
Ne znam gdje bi nas jedan običan razgovor mogao odvesti.
Ali znam da ponekad najljepše priče počnu upravo onda kada se najmanje nadamo.
Možda sam dugo čekala da se pojavi prava osoba, ali danas više ne želim razmišljati o tome koliko je vremena prošlo. Svako životno razdoblje nosi nešto svoje i vjerujem da ljubav ne dolazi samo onda kada smo mladi. Ponekad tek kasnije naučimo dovoljno cijeniti ono što nam neko pruža.
Zato mi je danas važnije kakav osjećaj imam pored nekoga nego kakav utisak ostavlja pred drugim ljudima.
Voljela bih da jednog dana imam muškarca s kojim mogu podijeliti i lijepe i teške trenutke. Nekoga kome mogu poslati poruku kada mi se dogodi nešto lijepo, ali i osobu kojoj mogu reći kada nisam raspoložena i kojoj neće smetati ako mi tog dana jednostavno treba malo mira.
Mislim da je upravo u tome posebnost ozbiljne veze.
Ne moramo uvijek biti nasmijani i raspoloženi. Život nije sastavljen samo od lijepih dana. Ponekad dođu problemi, nesporazumi, umor i brige. Tada se najbolje vidi kakav je odnos između dvoje ljudi.
Ako postoji poštovanje, mnogo toga se može riješiti.
Volim muškarce koji imaju svoj stav, ali koji znaju saslušati drugu stranu. Ne očekujem da se uvijek slažemo. Čak mislim da je normalno da dvoje ljudi ponekad imaju različito mišljenje. Bitno je da zbog toga ne prestanemo poštovati jedno drugo.
Također mi je važna spontanost.
Ne mora svaki susret biti unaprijed isplaniran. Nekada je najljepše kada neko samo kaže: „Spremi se, idemo negdje“, pa krenemo bez velikog plana. Možda završimo na izletu, možda sjednemo negdje na kafu, a možda samo napravimo dugu šetnju i pričamo o svemu što nam padne na pamet.
Takvi trenuci ostaju u sjećanju.
Voljela bih da sa partnerom mogu stvarati upravo takve uspomene.
Naravno, prije svega želim upoznavanje bez pritiska. Ne želim da neko nakon nekoliko poruka odmah govori o zajedničkom životu niti da od prvog razgovora očekuje velike odluke. Smatram da je mnogo ljepše pustiti da vrijeme pokaže postoji li između dvoje ljudi nešto posebno.
Prvi razgovor može biti sasvim običan.
Možemo pričati o tome kako nam je prošao dan, šta volimo raditi u slobodno vrijeme, gdje bismo voljeli otputovati ili kakvu muziku slušamo. Iz takvih jednostavnih razgovora često se najbolje upozna čovjek.
A onda, ako osjetimo da postoji nešto više, možemo napraviti sljedeći korak.
Ne želim više trošiti vrijeme na odnose u kojima jedna osoba stalno nagađa šta druga zapravo želi. Ako se nekome dopadam, želim da to pokaže. Ako želi ozbiljnu vezu, želim da bude otvoren. Isto tako, i ja ću biti iskrena.
Mislim da je to najmanje što možemo pružiti jedno drugom.
Možda zvuči jednostavno, ali upravo su jednostavne stvari danas često najteže pronaći.
Želim muškarca uz kojeg neću morati glumiti da sam neko drugi. Želim da mogu biti žena koja se smije, koja ponekad ima loš dan, koja voli razgovor, ali ponekad želi i tišinu.
Isto bih pružila njemu.
Želim znati šta ga raduje, šta ga pokreće, šta želi postići i kakve snove ima. Ne moramo imati isti karakter niti iste interese. Dovoljno je da možemo pronaći način da ih dijelimo.
Možda će neko ko ovo čita pomisliti da je ovakav susret teško pronaći.
Možda jeste.
Ali ako ništa ne pokušamo, nikada nećemo znati šta smo mogli pronaći.
Zato sam odlučila otvoriti vrata novom poznanstvu.
Ne znam ko će biti osoba koja će se javiti. Ne znam hoće li naš prvi razgovor trajati deset minuta ili nekoliko sati. Ne znam hoće li iz svega nastati prijateljstvo, simpatija ili nešto mnogo ozbiljnije.
Ali upravo je ta neizvjesnost lijepa.
Jer svaka velika priča nekada je bila samo jedan mali početak.
Možda će i naša početi jednom običnom porukom.
A možda ćemo se jednog dana nasmijati kada se sjetimo da smo se upoznali sasvim slučajno, ne očekujući da će nam jedan razgovor promijeniti svakodnevicu.
Ja sam spremna dati priliku takvom susretu.
Ako si i ti spreman, možda ne trebamo čekati savršen trenutak.
Možda je ovaj sasvim dovoljan.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
About The Author
