Jedanaestogodišnja Christina Babin osjetila je mučninu u želucu dok je slijedila oženjeni par u njihovu spavaću sobu. Za sobom su zatvorili vrata, a Christina je točno znala što očekuju od nje. Bio je to mučan uvod u sva INTIMNA zlostavljanja koja je iskusila u uvrnutom svijetu Djeca Božja, gdje su odrasli ljudi ispranog mozga mogli spavati s djecom, a žene bi mamile nove muške članove.

Zlostavljanje je bilo samo dio onog što se događalo u bolesnom svijetu kojeg je 1968. stvorio David B.

Christina tvrdi da je svjedočila PRODAJI tijela , nasilju i egzorcizmu. Nju i njezinu braću slali su na ulicu prositi, a svaki razgovor s vanjskim svijetom bio im je zabranjen. Djeca su pretvorena u robote, nisu smjela plakati, a tukli bi ih ako se ne bi nasmijala.

Zvijezde poput glumice Rose McGowan (44), gitarista Fleetwood Maca Jeremy Spencer (69), te Joaquin i pokojni River Phoenix uspjeli su pobjeći od njih. No Christina nije bila te sreće.

Kad je intimni odnos bio gotov, osjetila je olakšanje no potom i krivnju jer pritom nije uživala.

– Potpuno su nas kontrolirali. Rekli su nam da je intImni odnoss dobra stvar i da moramo uživati. Kasnije sam čula tog muškarca kako govori ‘ovo je bilo pogrešno’, no bez obzira na to taj par je to učinio. Bili su očito ispravnog mozga kao i ja. Bila sam zbunjena jer nisam uživala u odnosima. Nisam shvaćala zašto se nisam osjećala sjajno kad su rekli da će tako biti.

Nakon dugih 11 godina i još dva primoravanja, Christina je otišla iz ovog u čijim je raljama bilo zatočeno na tisuće ljudi diljem svijeta.

Danas kao majka četvero djece pokušava rasvijetliti što se sve događa unutar Djeca Božja i govori o psihičkim ožiljcima koji su ostali nakon što je 20 godina bila pod njihovom ‘čarolijom’.Kao 42-godišnjakinja pokušava nadoknaditi svoje izgubljeno djetinjstvo.

– Uživam u šetnjama bosih nogu kroz travu i obožavam kada se upale prskalice za vodu.Christina je bila beba kada su ona i njezin dvogodišnji brat uvedeni u ovo. Kada je imala samo osam Berg joj je objasnio kako funkcionira ‘Zakon ljubavi’, koji muškarcima dopušta da spava s kime god hoće. Sve djevojčice starije od 10 godina bile su im na usluzi.S druge strane, život je bio rutina. Djeca bi se budila u 7 ujutro, a potom bi molili satima, te se vratili kućnim poslovima i brinuli za mlađu djecu.

Sat vremena dnevno bi vježbali, no gruba igra je bila zabranjena da ne bi došlo do ozljeda i neželjenih posjeta javnosti u bolnici.

Obitelji su živjele razdvojeno – djeca s drugom djecom, a odrasli zajedno.

Christina i njezini selili su se iz komune do komune i svjedočili stravičnom nasilju od strane pojedinih članova

Priče za laku noć bile su zamijenjene zastrašujućim pričama o nadolazećoj apokalipsi ili pogrešnom prikazivanju vanjskog svijeta.

– Govorili su nam da nas ljudi ne razumiju, da se bliži kraj svijeta i da ćemo umrijeti kao mučenici, da će nas ubiti ljudi izvana.

– No nije da su se primoravanja i nasilje događali svakodnevno. Neke komune bile su divna mjesta, ipak, u drugima su i žene i muškarci bili i fizički i intimno zlostavljani. Vdijela sam dječaka koji je premlaćen jer se nije smijao i drugog koji je bačen kroz prozor u Japanu jer nije prestajao plakati.

– Trenirali su nas da budemo emocionalni roboti, uvijek sretni, nasmijani – bez obzira na sve. Nismo se smjeli igrati ni čitati knjige, a jedini film koji smo smjeli gledati bio je ‘Moje pjesme, moji snovi’ jer su tamo djeca bila uvijek sretna.

Kad joj je bilo 12, zajedno s bratom poslana je u Japan u jednomjesečni kamp bez majke, no nisu se vratili dvije godine. Tamo je morala čitati Bibliju satima, zaklinjati se na vjernost kroz vježbe kažnjavanja. Poslana je u nekoliko komuna gdje je dva puta primorana na odnos.

– On je privlačio propalice, ovisnike i ljude s psihičkim problemima. Promijenili bi svoja imena kako bi sakrili svoj identitet.

kad ej imala 15 Christina se ponovno preselila, u kamp nalik zatvoreničkom, u Manili na Filipinima. Živjela je okužena žicom, a nasilje, samice i javni egzorcizmi bili su uobičajene stvari, kazala je.

Jednom je, kaže, završila u tamnici jer je priznala da je slušala muziku i nosila kožnu jaknu dok je vani prosila. I njezin brat čak dva mjeseca proveo je u samici nakon što je priznao da je pušio i čitao knjige.

To je bilo 18 mjeseci prije nego li je Christini dozvoljeno da napuste kamp. Zajedno s bratom ukrcana je na avion za Kaliforniju gdje su im putovnice spaljene.

– Spalili su moju povijest, a to je bio način da to što su činili sačuvaju tajnim.

Sredinom 80-ih su je promijenio ime u ‘ (Obitelj) nakon što je njihova praksa pala pod nadzor policije. Berg je živio izdvojeno i širio svoja učenja putem pisama i fotografija koje su opisivale odnose djece s odraslima.

U bijegu je bio od 1993., a potom preminuo u 74. godini. Uhićenja su se dogodila u više od 130 zajednica, no mnoge mlade žrtve nisu imenovale svoje zlostavljače. Christina je postala slobodna s 20 godina nakon čega je upoznala svog budućeg supruga u Louisiani te je s njim dobila uvid u normalan obiteljski život.

IZVOR:JUTARNJI.HR