Marica „Sa 41 godinom sam konačno shvatila šta želim od muškarca – moja iskrena ispovest iz Mostara“

Zovem se Marica, imam 41 godinu i živim u Mostaru. Dugo sam razmišljala da li da napišem ovakav oglas, ali vjerujem da nikada nije kasno napraviti korak prema nečemu lijepom. Život nas ponekad nauči da budemo samostalni, da se oslanjamo na sebe i da ne očekujemo previše od drugih. Ipak, bez obzira na godine i iskustvo, u čovjeku uvijek ostane potreba da ima nekoga posebnog pored sebe.

Za sebe bih rekla da sam vedra, komunikativna i emotivna žena. Volim iskrene razgovore, šetnje, kafu u dobrom društvu i male stvari koje svakodnevni život čine ljepšim. Mostar je grad koji ima posebnu energiju i volim njegovu atmosferu, ali mislim da je svaki grad ljepši kada imaš nekoga sa kim možeš podijeliti ono što vidiš i doživiš.

Ne tražim savršenog muškarca. Savršenstvo me nikada nije posebno zanimalo. Mnogo više cijenim karakter, poštovanje, iskrenost i osjećaj odgovornosti. Volim muškarca koji zna šta želi, koji drži do svoje riječi i koji ne mora stalno dokazivati koliko vrijedi. Mislim da se čovjek najbolje upozna kroz svakodnevne sitnice.

Sa 41 godinom dobro znam šta želim, ali isto tako znam šta više ne želim. Ne zanimaju me površne priče, beskrajno dopisivanje bez namjere da se ljudi upoznaju niti odnosi u kojima jedna osoba stalno daje, a druga samo uzima. Želim odnos u kojem postoji ravnoteža i u kojem se dvoje ljudi međusobno poštuju.

Voljela bih upoznati muškarca sa kojim mogu razgovarati o svemu. Nekoga kome mogu ispričati kako mi je prošao dan, ali i nekoga sa kim mogu potpuno spontano odlučiti da odemo negdje na izlet. Mislim da upravo takvi trenuci stvaraju uspomene koje kasnije najviše pamtimo.

Ne opterećujem se godinama. Mnogo mi je važnije kakva osoba stoji ispred mene. Privlači me muškarac koji ima životno iskustvo, ali je i dalje radoznao, vedar i spreman da uživa u životu. Neko ko zna biti ozbiljan kada treba, ali se zna i našaliti i nasmijati.

Volim Mostar, ali volim i putovanja. Kada imam slobodno vrijeme, uvijek mi je draže otići negdje nego provesti cijeli dan između četiri zida. Volim more, prirodu, dobre restorane, duge šetnje i ona mala putovanja koja se planiraju u posljednjem trenutku. Još je ljepše kada pored sebe imaš osobu sa kojom možeš sve to podijeliti.

Vjerujem da ljubav nakon četrdesete može biti čak i ljepša jer čovjek tada mnogo bolje poznaje sebe. Nema potrebe za igrama i pretvaranjem. Ako mi se neko dopadne, želim to pokazati. Ako mi nešto smeta, želim razgovarati. A ako se dvoje ljudi iskreno pronađu, mislim da godine postaju samo broj.

Možda će ovaj oglas pročitati muškarac koji će pomisliti da bismo mogli imati o čemu razgovarati. Ako je tako, voljela bih da se javi. Ne očekujem velika obećanja niti želim unaprijed određivati budućnost. Dovoljno je da počnemo razgovor, upoznamo se i vidimo postoji li ona posebna iskra koja se ne može planirati.

Možda upravo jedan običan susret u Mostaru može biti početak priče koju ćemo jednog dana oboje rado pamtiti.

Što sam više razmišljala o svemu što mi se događalo posljednjih godina, sve sam jasnije shvatala da čovjek ponekad tek s vremenom nauči šta mu zaista treba. Nekada sam mislila da je najvažnije da muškarac bude zanimljiv, da zna lijepo pričati i da ostavi snažan prvi utisak. Danas na sve to gledam drugačije. Prvi utisak može biti lijep, ali karakter se vidi tek kasnije.

Zato danas ne tražim savršenstvo. Ne očekujem da muškarac bude bez greške, niti želim nekoga ko će se pretvarati da je uvijek jak i siguran u sebe. Mnogo mi je važnije da mogu razgovarati s njim bez osjećaja da moram paziti na svaku riječ. Želim muškarca uz kojeg mogu biti ono što jesam, čak i kada nisam najbolje raspoložena.

Godine su me naučile i da ne treba žuriti. Nekada sam vjerovala da se prava ljubav mora dogoditi brzo, gotovo filmski, ali danas znam da se najljepše stvari često razvijaju polako. Prvo razgovor, zatim povjerenje, pa tek onda ono posebno osjećanje zbog kojeg počnete željeti da tu osobu viđate sve češće.

Volim muškarce koji imaju svoje mišljenje, ali koji znaju saslušati i drugu stranu. Privlači me sigurnost koju čovjek nosi u sebi, a ne ona koju pokušava dokazati drugima. Nije mi potrebno da neko stalno priča o tome koliko vrijedi. Mnogo više cijenim kada se njegova vrijednost vidi kroz postupke.

Možda upravo zato danas drugačije gledam i na razliku u godinama. Shvatila sam da broj nije presudan. Mnogo je važnije kako se dvoje ljudi razumiju, kakvu energiju imaju kada su zajedno i mogu li jedno drugom donijeti mir. Ponekad mlađi čovjek može biti ozbiljniji od nekoga ko je mnogo stariji, ali isto tako iskustvo i životna zrelost mogu biti veoma privlačni.

Ne želim vezu u kojoj će se dvoje ljudi stalno provjeravati, kontrolisati ili dokazivati ko je u pravu. Želim odnos u kojem postoji povjerenje, poštovanje i dovoljno prostora da svako zadrži svoj život. Volim kada partner ima svoje prijatelje, svoje obaveze i interese, jer i ja želim isto.

Ako bih danas morala opisati muškarca kojeg tražim, rekla bih da želim dobrog čovjeka. Nekoga ko zna šta želi, ali nije tvrdoglav. Nekoga ko se zna našaliti, ali zna biti ozbiljan kada je potrebno. Nekoga ko ne bježi od razgovora kada nastane problem.

Možda će neko reći da takvih muškaraca nema mnogo. Ja ipak vjerujem da ih ima. Samo ih možda ne treba tražiti tamo gdje svi pokušavaju ostaviti savršen utisak. Ponekad se prava osoba pojavi sasvim slučajno, kroz običan razgovor, poruku ili susret koji u početku ne izgleda posebno.

Zato sam odlučila da više ništa ne forsiram. Ako se pojavi muškarac s kojim mogu iskreno razgovarati, smijati se, šetati i dijeliti svakodnevne stvari, spremna sam dati toj priči šansu. Jer danas znam da ljubav nije samo leptirići i uzbuđenje. Ljubav je i osjećaj da pored nekoga možete mirno disati i biti sigurni da ste pronašli osobu kojoj možete vjerovati.

Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.

About The Author

admin

See author's posts