Sabina ima 44 godine i živi i radi na selu u okolini Tuzle. Za razliku od mnogih ljudi koji sanjaju da jednog dana napuste selo i presele se u grad, ona je svoj život pronašla upravo u mirnom okruženju, daleko od gradske gužve i svakodnevne buke.
Život na selu za Sabinu nije samo mjesto stanovanja. To je način života koji je zavoljela i kojem je posvećena. Navikla je na svakodnevne obaveze, rad, prirodu i sve ono što život van grada donosi. Zbog toga bi voljela da upozna muškarca koji razumije takav način života i kojem selo nije nešto od čega treba bježati.
Sabina kaže da joj danas nije potrebno mnogo da bi bila zadovoljna. Više cijeni mirno jutro, razgovor uz kafu, rad oko kuće i osjećaj da dan provodi korisno nego užurbani gradski život. Voli kada postoji posao koji treba završiti i kada na kraju dana može osjetiti zadovoljstvo jer je nešto uradila svojim rukama.
Ipak, jedna stvar joj nedostaje – osoba sa kojom bi mogla podijeliti svakodnevicu.
Ne traži muškarca koji će joj obećavati velike stvari. Mnogo joj je važnije da bude pošten, vrijedan i spreman na normalan razgovor. Voljela bi nekoga ko ne bježi od obaveza i ko razumije da život na selu zahtijeva trud, ali zauzvrat pruža mnogo lijepih trenutaka.
Sabina posebno cijeni jednostavne ljude. Ne zanima je ko vozi kakav automobil niti koliko novca neko ima. Mnogo više joj znači kada je muškarac čovjek na kojeg se može osloniti, kada drži riječ i kada zna cijeniti ono što ima.
Voli prirodu i sve što dolazi uz život na selu. Zeleni pejzaži, mir, domaća hrana, rad oko imanja i osjećaj slobode za nju imaju posebnu vrijednost. Svjesna je da takav život nije za svakoga, ali upravo zato želi upoznati nekoga kome bi takvo okruženje prijalo.
Kada bi upoznala pravog muškarca, voljela bi da zajedno provode što više vremena u prirodi. Zajednički rad, šetnja, razgovor ili jednostavno sjedenje uz kafu mogu biti sasvim dovoljni da se čovjek osjeća srećno kada pored sebe ima pravu osobu.
Sabina vjeruje da se dobra veza gradi postepeno. Nema potrebe da se odmah daju velika obećanja. Dovoljno je početi razgovor
Sabina zna da život na selu nije uvijek jednostavan i da zahtijeva dosta rada, strpljenja i odgovornosti. Ipak, upravo u tome vidi njegovu posebnu vrijednost. Kada čovjek ustane ujutro i zna da ga čeka dan ispunjen različitim obavezama, ali da sve što radi ima neki svoj smisao, kaže da se osjeća zadovoljno. Njoj nije problem da se zasuka rukav i uradi ono što je potrebno.
Zato bi voljela da upozna muškarca koji se ne plaši posla. Ne očekuje da neko radi umjesto nje, ali bi joj značilo da ima partnera sa kojim može podijeliti svakodnevne obaveze. Smatra da je mnogo lakše kada dvoje ljudi funkcionišu kao tim i kada jedno drugo mogu da podrže.
Sabina posebno voli jutra na selu. Dok se priroda polako budi, sve djeluje mirnije nego u gradu. Nema velike gužve, saobraćaja i buke, a čovjek ima osjećaj da vrijeme prolazi nekim drugim ritmom. Takve trenutke često ne primjećujemo dok smo mladi, ali ih s godinama sve više počnemo cijeniti.
Voljela bi da jednog dana takve trenutke dijeli sa muškarcem koji će razumjeti zašto joj je takav život važan. Ne mora ni on od početka biti naviknut na selo. Dovoljno je da bude otvoren i da želi upoznati takav način života. Možda bi se vremenom i sam iznenadio koliko zadovoljstva može donijeti jednostavna svakodnevica.
Za Sabinu je veoma važan osjećaj povjerenja. Ne želi da partneru mora objašnjavati svaku svoju odluku niti da se stalno pravda zbog načina života koji je izabrala. Isto tako, spremna je poštovati njegove želje, interesovanja i potrebe. Smatra da se dobra veza može izgraditi samo kada oboje imaju dovoljno razumijevanja jedno za drugo.
Nije joj potrebno da partner bude stalno uz nju. Ima svoje obaveze i navikla je da bude samostalna. Međutim, lijepo bi joj bilo da zna da postoji osoba kojoj može poslati poruku kada završi naporan dan, sa kojom može popiti kafu ili razgovarati o tome kako je prošao dan.
Voli kada su ljudi direktni i kada nema potrebe za nepotrebnim igrama. Ako se nekome dopada, smatra da to može pokazati normalnim razgovorom i pažnjom. Isto očekuje i od muškarca koji joj se javi. Ne želi beskrajno dopisivanje bez ikakve namjere da se ljudi upoznaju, već bi voljela da se kroz razgovor vidi postoji li prava želja za susretom.
Sabina smatra da ljubav ne mora uvijek izgledati kao velika filmska priča. Ponekad se najljepše stvari kriju u svakodnevici. Zajednički doručak, rad u dvorištu, šetnja predvečer, razgovor uz kafu ili odlazak do grada mogu postati uspomene koje se dugo pamte.
Ako bi pronašla muškarca koji voli prirodu, voljela bi sa njim praviti i neke zajedničke planove. Možda urediti još nešto oko kuće, posaditi nešto novo, otići na izlet ili jednostavno provesti slobodan dan negdje u prirodi. Nije joj važno da sve bude skupo i posebno. Važno joj je društvo.
Smatra da čovjeku sa pravom osobom i običan dan može biti lijep. Upravo takav odnos želi. Ne želi stalno tražiti uzbuđenja i dokazivati da je život zanimljiv. Dovoljno joj je da ima nekoga sa kim se osjeća dobro i sigurno.
Sabina je spremna da upozna muškarca bez obzira na to iz kojeg mjesta dolazi, pod uslovom da mu život na selu nije nešto što unaprijed odbacuje. Ako voli prirodu i mir, možda će vrlo brzo shvatiti zašto ona ne bi mijenjala svoj život za gradsku gužvu.
Naravno, upoznavanje treba početi polako. Jedna poruka može biti sasvim dovoljna da se otvori razgovor. Poslije toga mogu uslijediti pitanja, upoznavanje, možda kafa i prvi susret. Ništa ne treba forsirati. Ako postoji obostrana simpatija, odnos će se sam razvijati.
Sabina vjeruje da je najvažnije biti iskren od prvog dana. Ne želi obećanja koja niko ne može ispuniti. Želi čovjeka koji će svojim ponašanjem pokazati da mu je stalo i koji će znati cijeniti ženu koja je vrijedna, samostalna i navikla da se sama izbori za ono što želi.
Možda baš negdje u njenoj blizini postoji muškarac koji je umoran od gradske gužve i koji bi volio drugačiji život. Možda neko ko je oduvijek želio imati kuću, dvorište, prirodu i mir. A možda je
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About The Author
