
Zovem se Milena, imam 38 godina, rodom sam iz Nikšića, a srcem iz nekih tiših vremena kad se ljudi nisu stidjeli da vole. Živim sama u porodičnoj kući, radim kao službenica u lokalnoj firmi i mogu reći da sam materijalno stabilna. Nemam djece, nikada se nisam udavala – ne zato što nisam imala prilike, već zato što nisam željela pristati na nešto što nije pravo.
Godine idu, i iako mi je život miran, često se uhvatim kako razgovaram sa sobom dok pijem jutarnju kafu. Možda zvuči smiješno, ali to su trenuci kad najviše poželim da neko sjedi preko puta mene, da mi kaže „dobro jutro“ i da me pogleda onim tihim, pažljivim očima koje razumiju i kad ćutim.Imam smeđu kosu do ramena, svijetle oči koje ljudi kažu da umiju da pričaju bez riječi, i blagi osmijeh koji mi je ostao iz mladosti. Nisam manekenski tip, imam obline, prirodna sam žena, njegovana i ženstvena. Uvijek sam voljela da izgledam uredno, bez pretjerivanja – malo šminke, lagani parfem, i osmijeh su moj zaštitni znak.
Nisam savršena, nisam ni moderna „instagram“ djevojka – ja sam žena koja još vjeruje u šetnje bez telefona, u zagrljaje koji liječe, i u razgovore koji traju do kasno u noć. Volim prirodu, često idem na izlete, a vikendom se najčešće opuštam uz knjigu ili neki stari film.
Ne volim laži, ne igram igrice i ne želim da se nadmećem za nečiju pažnju. Smatram da ljubav nije takmičenje, već uzajamna briga i poštovanje. Žena sam koja zna voljeti, ali i cijeniti tuđu slobodu. Ako volimo jedno drugo, ne treba da se gušimo, već da rastemo zajedno.
Tražim muškarca između 40 i 55 godina, slobodnog, ozbiljnog i emotivno zrelog. Nije mi važno gdje živiš, važno mi je da imaš srce koje zna da voli. Ako si umoran od površnih odnosa i ako ti fali iskrenosti, možda smo nas dvoje baš ono što tražimo.
Piši mi ako ti je dosta igranja, ako ti fali jedno iskreno “kako si”, ako znaš cijeniti običan dan kada dvoje ljudi uživaju u tišini. Možda je baš u toj tišini naša sreća.