Nakon teškog razvoda ostao je sam sa četvoro djece, a onda je ljubav pronašao hiljadama kilometara daleko
Kada je prije nekoliko godina ostao bez supruge i sa četvoro maloljetne djece, Svetislavu Zariću iz okoline Despotovca život se potpuno promijenio. Kao otac četvoro djece, morao je da se posveti porodici i svakodnevnim obavezama, pa mu potraga za novom partnerkom nije bila ni jednostavna ni prioritetna.
Ipak, nakon izvjesnog vremena odlučio je da ponovo pokuša da pronađe osobu sa kojom bi mogao da izgradi porodicu.
Kako kaže, posebno mu je bilo teško da pronađe ženu koja bi bila spremna da prihvati i odgaja djecu koja nisu njena. Zbog brojnih obaveza oko mališana, nije imao mnogo vremena ni prilika da upoznaje nove ljude.
Tada je čuo za agenciju koja je povezivala muškarce iz Srbije sa ženama iz Rusije, Bjelorusije i Ukrajine koje su bile zainteresovane za ozbiljnu vezu i brak.
Odlučio je da pokuša.
Prva poznanstva nisu uspjela
Svetislav je u početku stupio u kontakt sa jednom ženom iz Bjelorusije. Nakon što su razmijenili kontakte, počeli su svakodnevno da se dopisuju.
Njihova komunikacija trajala je oko mjesec dana, ali je vremenom primijetio da se žena sve manje javlja. Na kraju je komunikacija potpuno prekinuta.
Svetislav smatra da je razlog bila upravo činjenica da je imao četvoro male djece, jer je razumljivo da je buduću partnerku brinulo kako bi izgledao život u takvoj porodici.
Nakon toga dobio je priliku da upozna još jednu ženu, ovog puta iz Ukrajine. Međutim, već nakon prvog susreta zaključio je da između njih nema dovoljno zajedničkih stvari i odlučio je da ne nastavlja poznanstvo.
A onda je uslijedio susret koji je sve promijenio.
Treći susret bio je drugačiji
Kada mu je predstavljena Julija Važenceva iz Jekaterinburga, Svetislav je odmah osjetio da je situacija drugačija.
Julija je imala 44 godine i, iako nije govorila srpski jezik, njihova komunikacija nije bila prepreka. Razgovarala je na ruskom, trudila se da objasni ono što želi da kaže i pokazala veliku otvorenost prema novom poznanstvu.
Svetislavu se posebno dopala njena društvenost i neposrednost.
Prema njegovim riječima, vrlo brzo je shvatio da bi sa njom mogao normalno da razgovara o različitim temama i da imaju dovoljno prostora za upoznavanje.
Nakon određenog vremena odlučili su da naprave sljedeći korak.
Julija je trebalo da završi obaveze u Rusiji, a zatim da otputuje za Beograd, gdje je Svetislav planirao da je sačeka.
Prvi susret uživo
Kada je došao dan njihovog susreta, Svetislav je, kako je opisao, osjećao i uzbuđenje i nervozu. Ipak, kada su se konačno ugledali, početna trema je brzo nestala.
Kaže da su emocije proradile gotovo odmah.
Za njega je to bio potpuno novi početak nakon perioda koji je bio obilježen porodičnim problemima i velikim obavezama. Julija je, s druge strane, napravila veliki korak napuštajući poznatu sredinu i dolazeći u zemlju čiji jezik nije govorila.
Njihova priča pokazala je da različit jezik i velika udaljenost ne moraju uvijek biti prepreka kada dvoje ljudi žele da se upoznaju.
Od prvog kontakta preko dopisivanja, pa sve do susreta u Beogradu, njihovo poznanstvo razvijalo se korak po korak.
Svetislav je nakon dva neuspjela pokušaja konačno upoznao Juliju, ženu za koju je vjerovao da bi mogla da bude dio njegove porodice. Ono što je počelo kao potraga za novim životnim partnerom pretvorilo se u priču o dvoje ljudi koji su odlučili da priliku daju ljubavi uprkos razlikama u jeziku, kulturi i udaljenosti.
Priča o njihovom upoznavanju tako je postala primjer da se ponekad najvažniji susreti dogode upravo onda kada ih najmanje očekujemo.
Novi život u Srbiji
Dolazak Julije u Srbiju za oboje je predstavljao veliku promjenu. Za Svetislava je bilo važno da se njegova nova partnerka što lakše uklopi u svakodnevni život njegove porodice, dok je Juliju čekao potpuno novi jezik, drugačija sredina i život kakav do tada nije poznavala.
Poseban izazov bila je komunikacija. Iako Julija nije govorila srpski, njih dvoje su se u početku sporazumijevali kombinacijom ruskog, jednostavnih riječi, gestikulacije i uz pomoć prevoda. Vremenom je počela da razumije sve više riječi i izraza, pa je komunikacija postajala jednostavnija.
Svetislavu je bilo posebno važno kako će njegova djeca prihvatiti Juliju. Nije želio da njihov život bude dodatno komplikovan nakon svega što su već prošli. Zbog toga je njihov odnos gradio postepeno, dajući svima dovoljno vremena da se upoznaju i naviknu jedni na druge.
Julija je, prema njegovim riječima, pokazala strpljenje i spremnost da prihvati svakodnevne obaveze koje život sa četvoro djece donosi. Nije očekivala da će sve odmah biti savršeno, već je željela da upozna porodicu i vidi kako bi njihov zajednički život mogao da izgleda.
Za Svetislava je upravo takav pristup bio veoma važan.
Njihova priča nije počela kao tipična ljubavna romansa. Upoznali su se preko posredovanja, živjeli su u različitim državama i nisu govorili isti jezik. Ipak, odlučili su da ne dozvole da ih te razlike spriječe da pokušaju.
Vremenom su učili jedno o drugom, ali i o razlikama između dvije kulture. Julija je upoznavala život u Srbiji, dok je Svetislav upoznavao njene običaje i način razmišljanja.
Najvažnije im je, kako se iz njihove priče može zaključiti, bilo da između njih postoji razumijevanje i međusobno poštovanje. Nakon teškog perioda u životu, Svetislav je dobio novu priliku za početak, dok je Julija odlučila da zbog ljubavi napusti poznatu sredinu i započne potpuno drugačiji život.
Njihov primjer pokazuje da upoznavanje preko posredovanja ne mora uvijek ostati samo kratkotrajni kontakt. Ponekad se iza jednog telefonskog razgovora ili fotografije može razviti odnos koji će promijeniti život dvoje ljudi.
About The Author
