
Za Italijanku Luizu Kefalo, magistra engleskog i kineskog jezika, volonterku u gradiškom Udruženju „Most“, i Marka Banovića, geometra i člana Udruženja vitezova „Rusag“ iz Prijedora, prošlogodišnji susret na „Putu meda i Rimljana“, u Gradiški, sudbinski je određen. Njih dvoje u to vjeruju.
Sredinom aprila, po završetku jednogodišnjeg volonterskog programa, Luiza i Marko počeće zajednički život u Prijedoru, gradu sa druge strane Kozare. Mlada Italijanka odlučila je da zbog ljubavi, ovdje ostane.
– Uredio sam stan za nas, u kući mojih roditelja u Prijedoru, koji su, nakon prvog susreta i poznanstva, zavoljeli Luizu. Ona je veoma društvena. Voli da radi s ljudima, da učestvuje u humanitarnim akcijama, bavi se i naukom, izučava svjetske jezike i istoriju… Prilagodićemo se, svakoj situaciji, sasvim sigurno – uvjeren je Marko, Luizin vitez kojeg je zavoljela na prvi pogled.
Upoznavanje
Imao je tada štit, oklop i viteško oružje, a Luiza ogrtač starorimske žene. Za obostranu simpatiju to nije bila prepreka. Naprotiv.
Njih dvoje vjeruju da je ovaj jedinstveni festival, održan početkom septembra prošle godine, bio presudan za sve lijepo što se poslije desilo u njihovim životima. Ispričali su nam, u detalje, kako se to dogodilo. Došli su početkom aprila na dogovoreno, isto mjesto, u park pored Save, gdje proljetno cvijeće uveliko miriše, a stare lipe odijevaju zelenim ogrtačem. Marko je prvi otvorio dušu, podsjetio na dan njihovog prvog susreta.
– Upravljao sam ringišpilom, starim, rimskim, zabavljao djecu i ostale, znatiželjne goste. Pored tog ringišpila bile su djevojke. Njih nekoliko. Nismo se poznavali. One su pokazivale i predstavljale muzičke instrumente iz doba Rima i prisustva Rimljana u ovom kraju. Zatrebao mi je stolić, mali, obični, za eksponate. Upravo onaj pored kojeg je bila Lujza, rođena u selu Tentekano blizu Napolija, sa svojim prijateljicama – ispričao nam je Marko, podsjećajući Luizu, na taj događaj.
Ona mu je tada bila najbliža.
IZVOR:SRPSKAINFO.COM