
Zovem se Jelena i imam 42 godine. Dolazim iz Nikšića, grada koji mi je podario detinjstvo, prve ljubavi i prve rane. Radim kao administrativna radnica u lokalnoj firmi, mirna sam, povučena, ali nikada nisam izgubila veru u to da se ljubav može desiti – i u četrdesetim, i posle razočaranja, i kad pomisliš da je kasno.
Nisam imala bajkovit život. Bila sam u vezi koja je trajala 9 godina. Mislila sam da ćemo ostati zauvek zajedno. Ali kad ti se partner promeni pred očima, kad prestaneš da mu budeš važna, i kad ti tišina u njegovom prisustvu postane teža od samoće – tada shvatiš da moraš da odeš. I otišla sam. Tiho, ali dostojanstveno.
Godine su prošle, naučila sam mnogo. Znam šta ne želim. Ne želim laži, ne želim površnost, ne želim nekog kome sam samo broj u telefonu. Želim pravog muškarca – ne savršenog, već stabilnog, emotivno zrelog, nekog ko zna šta znači biti oslonac, ali i imati potrebu za nežnošću.
Volim prirodu, more, šetnje uz jezero. Imam malu baštu iza kuće, gde provodim sate s mojom mačkom Lenom. Volim tišinu, ali i smeh. Volim večere uz sveće, čak i ako su skuvane samo za mene. Volim kada neko ume da gleda u oči, bez da mu trepavice beže dok izgovara istinu.
Ne tražim mnogo. Samo normalnog muškarca, između 40 i 55 godina. Nekog ko zna šta želi, ko ne traži devojčicu, nego ženu sa stavom, sa prošlošću, ali i sa verom u budućnost. Želim nekoga sa kim mogu da razgovaram, da planiram vikend, da podelim bol i radost.
Nisam ovde zbog igre. Nemam profile na svim društvenim mrežama, ne volim poruke koje počinju sa “Hej, imaš dobru sliku.” Želim nekog ko će pitati kako mi je bilo na poslu. Nekog kome će biti stalo da li sam prehlađena. Nekog ko zna vrednost pažnje i toplih reči.
Ako si iz Crne Gore – sjajno. Ako si iz Srbije, Bosne ili Hrvatske – još bolje. Granice su tu da se pređu, zar ne? Ako imaš stabilan posao, ako si razveden ili slobodan, ako imaš decu – i to je u redu. Ja nemam svoju, ali volim decu. Bitno mi je da si otvoren, pošten, i da znaš da ceniš ženu koja ne glumi da je nešto što nije.
Znam da na internetu ima svega – ali ako si ti neko ko je umoran od površnih veza, neko ko želi mir i ljubav bez maski i glume, onda te pozivam da mi pišeš. Iskreno, kao čovek čoveku. Napiši par rečenica o sebi. Nema potrebe da pišeš romane – ako bude klik, nastavićemo. Ako ne, bar ćemo znati da smo pokušali.
Komentariši ispod sa svojim imenom, godinama, mestom odakle si i napiši nekoliko reči koje te opisuju. Možda baš iz ovoga nastane nešto lepo, iskreno i dugotrajno.
Pozz želim novi život ozbiljno ljubav veza u hrvatskoj iz Šibenik javi me e mail.