
Zdravo. Moje ime je Marina, imam 35 godina i dolazim iz Beograda. Ovo nije najobičniji način da se obratim nepoznatom čoveku, ali život nas često odvede tamo gde nismo planirali. I upravo tu, u neočekivanom, ponekad se desi ono najlepše. Pišem ti iskreno, bez igara, bez maski. Jer takvu ljubav i tražim – iskrenu, pravu, bez skrivenih namera i lažnih obećanja.
Radim kao grafički dizajner, kreativka sam po prirodi i duši. Volim umetnost, muziku, knjige, šetnje pored reke, a još više volim tihe trenutke u dvoje – one kada se više razume pogled nego reč. Volim da pričam, da se smejem, ali i da slušam. Verujem u povezanost koja se gradi, ne kupuje. U ljubav koja ne mora da bude savršena, ali mora da bude stvarna.
Do sada nisam imala sreće u ljubavi. Ne zato što nisam pokušavala, već zato što nisam želela da pravim kompromise po cenu sebe. Verujem da prava ljubav ne treba da boli. Da ne moraš da se menjaš da bi nekome bio “dovoljno dobar”. Želim nekoga ko će me prihvatiti sa svim mojim vrlinama, ali i manama. Nekoga s kim mogu da budem ranjiva, ali i snažna. Nekoga s kim mogu da gradim – dan po dan, korak po korak – nešto što traje.
Možda misliš da žene mojih godina postaju previše zahtevne. Možda si i sam prošao kroz odnose koji su te iscrpeli, pa se pitaš – ima li još onih koji veruju? Ja verujem. Ne u bajke, ne u idealizovanu sliku ljubavi, već u jednostavnu, nežnu, ljudsku povezanost. U onu toplinu kada znaš da si pored nekoga ko ti čuva leđa. U onaj osećaj sigurnosti kad znaš da si prihvaćen.
Ne tražim savršenog muškarca. Ne zanima me status, auto, bankovni račun. Zanima me čovek. Čovek koji zna da razgovara. Koji zna da ćuti kad treba. Koji zna da pogleda u oči i ostane tu. Koji se ne plaši emocija. Koji ne igra igre. Koji zna šta znači “biti tu” – ne samo fizički, već i emotivno.
U idealnom svetu, volela bih da voliš umetnost, prirodu, šetnje, muziku, putovanja. Ali nije presudno. Bitno mi je da si pažljiv, topao, otvoren. Da znaš da budeš nežan, ali i snažan. Da si zreo, ali sa osmehom u očima. Volela bih da možemo da razgovaramo o svemu – od najsitnijih gluposti do najdubljih tema. Da možeš da me nasmeješ, ali i da me umiriš kad nemam svoj dan. Da znaš da te sitnice čine odnos, a ne samo krupna dela.
Želim partnera, ne zaštitnika. Nekoga ko ide rame uz rame sa mnom. Ko me vidi kao celovitu osobu, ali i želi da bude deo mog sveta. Nekoga kome neću morati da dokazujem koliko vredim, jer će to znati. I kome ću moći da pružim isto – razumevanje, poštovanje, ljubav.
Ne interesuju me površne veze, dopisivanja bez kraja i smisla, ni igrice. Ako nisi spreman da se otvoriš, da uđeš u nešto sa srcem, onda verovatno nismo jedno za drugo. Ali ako si umoran od lažnih obećanja, ako ti fali neko iskren, neko stvaran – možda je ovo poruka koju si čekao.
Pišem ti jer verujem da se prave stvari dešavaju kad im damo šansu. Možda smo jedno drugom ono što tražimo, a da to ni ne znamo još. Možda je ovaj oglas prvi korak. A možda je i poslednji koji ćeš pročitati pre nego što se nešto promeni.
Ako si između 35 i 45 godina, emotivno dostupan, nežan ali stabilan, inteligentan ali prizeman – volela bih da mi se javiš. Ne moraš ništa posebno da napišeš. Dovoljno je “Zdravo, Marina”. Sve ostalo ćemo već zajedno.
Ljubav ne mora da bude komplikovana. Potrebna je samo iskrenost. Ako si je još uvek sačuvao – čekam te.