Zdravo budući partneru, saputniče, prijatelju, ljubavi…
Zovem se Marica. Imam 29 godina, dolazim iz Hrvatske, ali već nekoliko godina živim i radim u Austriji. Grad koji mi je trenutno dom je miran, pristojan i siguran – ali ništa od toga ne znači mnogo kada srce osjeća prazninu. Zato ti i pišem. Ne tražim savršenstvo, ali tražim nešto stvarno. Ne interesuju me avanture za jednu noć, ne zanimaju me neozbiljne priče, već istinska veza. Ljubav koja traje. Život udvoje, s poštovanjem, razumijevanjem, podrškom – i da, naravno, i sa strašću.
Možda tražim mnogo, a možda samo ono što svako srce iskreno želi.
O meni – Ko sam ja?
Imam 29 godina, rođena sam i odrasla u manjem mjestu u Slavoniji. Obitelj mi je oduvijek bila važna, odrasla sam uz vrijednosti koje nosim i danas – iskrenost, rad, poštovanje i suosjećanje. Oduvijek sam bila ona tiha, ali odlučna djevojka koja zna što želi, i ne boji se boriti za to. Prije nekoliko godina odlučila sam pokušati stvoriti bolji život u Austriji. Danas ovdje radim kao pomoćnica u domu za starije. Moj posao nije lak, ali ga radim s dušom. Znam da nekima to možda nije “fancy”, ali meni je važno da radim nešto što ima smisla i što pomaže drugima.
Ne pušim, ne pijem osim možda čaše vina u posebnim prilikama, nisam ovisna o društvenim mrežama, i ne gubim vrijeme na prazne priče. Volim iskrene razgovore, šetnje prirodom, filmove koji diraju dušu, knjige koje mijenjaju pogled na svijet, i tišinu koja liječi. Nisam materijalista – važnije mi je šta nosiš u srcu nego u novčaniku. Ali vjerujem u zajednički rad, stabilnost, trud i gradnju nečeg ozbiljnog.
Fizički izgled? Pa dobro, reći ću nešto i o tome – jer znam da je i to dio dojma. Visoka sam 167 cm, imam smeđu kosu, oči boje kestena i prirodan osmijeh koji često nosim na licu, jer vjerujem da osmijeh otvara mnoga vrata. Nisam “Instagram savršena”, ali sam prava. Žena koja se zna dotjerati kad treba, ali i bez šminke zna tko je.
Što tražim?
Tražim muškarca koji zna što znači biti oslonac, koji zna da je veza timska igra. Želim čovjeka koji ne bježi kad postane teško, nego tada jače zagrli. Netko tko zna razgovarati, ali i slušati. Netko tko želi biti voljen, ali zna i voljeti zauzvrat.
Voljela bih da imaš između 30 i 42 godine – ali godine su manje važne od zrelosti. Važno mi je da si ozbiljan u svojim namjerama. Ne tražim princa iz bajke, nego stvarnog čovjeka – s manama i vrlinama – koji želi dijeliti svakodnevicu, snove, izazove, radosti i tuge.
Možeš biti iz Hrvatske, Bosne, Srbije, Austrije, Njemačke – gdje god, samo da imaš otvoreno srce i volju za pravim odnosom. Idealno bi bilo da si spreman na mogućnost selidbe – u jednom smjeru ili drugom – ako se stvari budu razvijale dobro.
Ne moraš imati “šest pack”, ali bilo bi lijepo da brineš o sebi – kao što i ja nastojim o sebi. Još važnije – da imaš osjećaj za humor, da znaš nasmijati ženu, ali i biti tu kad treba rame za plakanje.
Što nudim?
Nudim poštovanje. Nudim vjernost. Nudim ljubav koja ne gori samo kad je sve lijepo, nego i kad dođu izazovi. Nudim rame kad si umoran, ruku kad padneš, i zagrljaj kad ti treba snaga. Nudim realnost, ali i sanjarenje u dvoje. Nudim večere uz svijeće, nedjeljna jutra pod dekicom, vožnje bez cilja, i ciljeve koji imaju smisla. Nudim dom – ne kuću, nego ono pravo značenje doma.
Neću ti lagati – nisam savršena. Znam biti tvrdoglava. Znam se zatvoriti kad me nešto boli. Znam previše analizirati. Ali sve što radim, radim s emocijom. Ako volim – volim iskreno. Ako obećam – držim se toga. Ako kažem da sam uz tebe – to znači da si zaista dobio partnericu koja stoji iza svojih riječi.
Zajednička budućnost?
Voljela bih jednog dana imati obitelj. Dvoje djece – ili koliko Bog da. Ne žurim, ali nisam ni ovdje da gubim vrijeme. Vjerujem da brak ne mora biti kraj romantike, nego njen pravi početak. Želim vezu gdje se grlimo i kad je sve u redu i kad nije. Gdje rastemo – ne samo kao par – nego i kao ljudi.
San mi je jednog dana imati mali dom, možda vrt, psa koji trčkara okolo, i mirna jutra uz kavu na terasi. Ne mora to biti vila ni luksuz – samo da ima ljubavi. Da se volimo, da se poštujemo, da znamo da imamo jedno drugo.
Ako si još ovdje… Možda si baš ti taj?
Ako si pročitao sve ovo i osjetio neku iskru – možda baš ti trebaš napisati. Možda je tvoj život bio sličan mom. Možda si i ti već prošao kroz razočaranja, možda si i ti izgubio vjeru u to da ima još žena koje znaju voljeti – ali si ipak odlučio ne odustati. Možda se baš sada tvoja i moja priča trebaju spojiti.
Neću ti pisati bajke. Život zna biti težak. Ali vjerujem da je lakši kad ga dijelimo. Kad se držimo za ruke, čak i kad je tama. Kad znamo zašto se borimo. I za koga.
Kako da me kontaktiraš?
Ako osjećaš da bismo mogli razgovarati, upoznati se, pa tko zna – možda i nešto više… Piši mi.
Možeš ostaviti poruku sa svojim imenom, godinama, gdje živiš, čime se baviš i, najvažnije – napiši par iskrenih rečenica o sebi i što tražiš. Ne zanima me samo kako izgledaš – nego tko si iznutra.
“Ljubav ne traži savršenstvo – traži istinu.”
Ako si spreman biti istinski čovjek, ako tražiš ženu koja zna voljeti, poštovati i biti uz tebe, onda možda naš susret nije slučajan.
Možda se pitaš zašto sam odlučila napisati ovako dug i iskren oglas. U svijetu u kojem sve postaje brzo, površno i instant, osjećam da je važno usporiti. Udahnuti. I reći ono što stvarno osjećamo. Ljubav nije „swipe left or right“, nije „like“ ili „seen“. Ljubav je hrabrost. Da nekome pokažeš tko si. Bez filtera. Bez igara.
Zato sam odlučila otvoriti srce – možda će me neko zbog toga ismijati, ali ja znam da će me onaj pravi razumjeti. Jer i on vjerojatno traži isto. Ne nekoga s naslovnice, nego nekoga uz koga se osjeća – doma.
Kakav je moj dan?
Ustajem rano, oko šest sati. Prvo kava. Bez toga – ništa. Nije stvar u kofeinu, nego u mirisu, tišini i onih par minuta koje su samo moje. Ako sam slobodna taj dan, obujem patike i idem u šetnju – volim prirodu, tišinu, zelenilo. Ako radim – spremam se za posao u domu za starije. Tamo sam već tri godine. Znam po imenima sve naše korisnike, znam njihove priče, tuge, sjećanja. Slušam ih i učim – jer oni znaju što znači život. Znaju koliko vrijedi jedan pogled, jedna riječ, jedno „kako si danas?“.
Uvečer volim upaliti svijeću, pogledati film, napisati ponešto u svoj dnevnik. Da, pišem dnevnik. Neki to smatraju djetinjasto, ali meni to pomaže da ostanem povezana sa sobom. Da ne zaboravim što želim, što osjećam, čemu težim.
Subotom ponekad idem u nabavku, prošećem tržnicom, kupim cvijeće, kruh iz male lokalne pekare. Nedjeljom često zovem mamu. Znaš, i dalje me pita imam li koga. A ja kažem: „Još ne, mama, ali ne brini – naići će pravi.“
Vjerujem u rast. U sebe. I u dvoje.
Ne želim ostati ista osoba kroz život. Želim rasti. Učiti. Ispitivati. Pitati. A to mi je teško raditi sama. Vjerujem da ljubav nije samo emocija – to je proces. Izgradnja. Dvoje ljudi koji se podržavaju, izazivaju jedno drugo da budu bolji, ali se ne pokušavaju mijenjati na silu. Ljubav ne znači: „Pronašla sam nekoga da me kompletira“. Ljubav znači: „Našla sam nekoga s kim zajedno gradim cijeli svijet.“
Zato želim partnera koji se ne boji iskrenih razgovora. Koji će mi znati reći kad griješim, ali i znati reći: „Ponosan sam na tebe“. Muškarca koji se ne stidi pokazati emocije. Koji zna da snaga nije u grubosti, nego u sposobnosti da budeš ranjiv kad je potrebno. Koji zna da „muško“ nije onaj koji viče, već onaj koji štiti – riječima, prisustvom, djelima.
Što volim? Kako provodim slobodno vrijeme?
Volim čitati. Psihologiju, duhovne knjige, priručnike o međuljudskim odnosima. Ne zato što mi nešto fali, nego zato što želim bolje razumjeti sebe i druge. U posljednje vrijeme čitam o emocionalnoj inteligenciji – kako da bolje komuniciramo, kako da budemo prisutni, empatični, zreli.
Volim filmove s porukom – ne akciju radi akcije, nego onu vrstu priče koja te natjera da misliš satima nakon što film završi. Volim pjesme koje imaju tekst. Koje nose emociju. Koje ti uđu pod kožu.
Volim kuhanje – pogotovo kada kuham za nekoga. Tad stavljam više začina, više ljubavi. Zamisli da zajedno pripremamo večeru, pa sjednemo uz svijeće, uz tišu glazbu, bez mobitela. Samo ti i ja, razgovor, vino, mirisi i bliskost.
Volim biciklizam. Ljeti često idem na kratke izlete, sama – za sada. Ali voljela bih s nekim podijeliti to. Voziti se do obližnjeg jezera, okupati se, pojesti nešto iz ruksaka, smijati se. Ili se samo gledati bez riječi.
Nisu svi moji dani savršeni…
Nekad se osjećam usamljeno. Nije to ona usamljenost iz filmova – to je tišina navečer kad legnem, i kad poželim čuti nečiji glas. Pitati nekoga: „Kako ti je prošao dan?“ i znati da i njega stvarno zanima kako je prošao moj. Nekad me boli što se trudnička slika prijateljice širi po društvenim mrežama, a ja još nisam ni zagrlila svog čovjeka. Ali to ne znači da sam odustala. To samo znači da znam koliko mi to znači.
Imala sam nekoliko veza – ništa tragično, ali ništa ni pravo. Ljudi često govore ono što misle da želimo čuti. Ja više ne želim takve odnose. Radije ću biti sama, nego s nekim s kim se osjećam – još usamljenije.
Zato i pišem ovaj oglas – jer vjerujem da još postoje muškarci koji žele voljeti ženu za sve što ona jest. Ne zbog izgleda, ne zbog statusa, ne zbog koristi – nego zbog srca. I ja ću voljeti tebe – onakvog kakav jesi.
Djeca? Brak? Obitelj?
Da. Želim to. Sanjam da budem mama. Da pružim djetetu ljubav, sigurnost, vrijednosti koje su i meni usađene. Sanjam o obitelji. Ali ne bilo kakvoj. Ne onoj koja postoji samo za vanjski dojam. Nego onoj gdje se poštuje i uvažava. Gdje tata i mama nisu suparnici, nego tim. Gdje dijete raste okruženo ljubavlju, a ne napetošću.
Brak ne shvaćam olako. Zato ga nisam ni požurivala. Neću reći: „Vjenčajmo se da ne budem sama“. Reći ću: „Vjenčajmo se jer želim s tobom dijeliti svaki dan“. Jer mi je lijepo s tobom i u tišini. Jer ti vjerujem. Jer smo bolji kad smo zajedno.
Još nešto na kraju…
Ako si došao do ovdje – znači da si ozbiljan. Da si čitao, a ne samo gledao slike (kojih ovdje ionako nema). I zato ti želim reći – hvala. Možda još ne znaš ništa o meni osim ovoga što si pročitao, ali već ti vjerujem više nego onima koji pišu samo „hej“.
Želim muškarca koji se ne boji reći: „Volim te“. Ali i onoga koji zna da to „volim te“ nije kraj – nego početak. Početak jedne avanture zvane: zajednički život.
Ako si to ti – piši. Ako nisi – poštujem. Svako ima svoj put.
Ali ako i tebi srce šapće da je možda sada pravo vrijeme da prestaneš biti sam – onda hajde. Ne kompliciraj. Ne čekaj. Možda sam baš ja žena s kojom ćeš stvoriti nešto posebno.
About The Author
