Ja sam Aida, imam trideset i dvije godine i dolazim iz Sarajeva. Neću reći da sam izgubila vjeru u ljubav, ali priznajem da sam je tražila na pogrešnim mjestima. U vremenu kada su poruke hladne, a osjećaji kratkog vijeka, odlučila sam napisati ovo jer vjerujem da negdje još postoji muškarac koji zna što znači biti iskren. Nisam djevojka koja traži bajku, nisam ni žena koja očekuje da joj neko riješi život. Samostalna sam, radim, imam svoj svijet, ali iskreno – nedostaje mi onaj topli osjećaj kad znaš da negdje postoji neko kome je stvarno stalo.
Mnogi misle da žene koje imaju svoj život ne trebaju nikoga. Ja mislim suprotno. Potrebno mi je rame, osmijeh, razgovor, pogled koji govori više od hiljadu riječi. Volim iskrenost, mir i jednostavne stvari. Volim jutra uz kafu i tišinu koja ne smeta, nego grije. Želim muškarca koji zna što znači biti podrška, koji ne bježi kad dođe teško, koji zna voljeti i kada nije sve savršeno.
U životu sam naučila da ljudi često nose maske. Ja ih više ne želim. Ne zanima me tko ima kakav auto, kakvu marku nosi, ni koliko zarađuje. Zanimaju me oči koje ne lažu i ruke koje znaju zagrliti. Zanimaju me iskreni razgovori, sitnice koje prave razliku, trenutci u kojima znaš da si na pravom mjestu s pravom osobom. Ako i ti misliš da ljubav nije igra, onda već govorimo istim jezikom.
Volim prirodu, duge šetnje, filmove s porukom i večeri kada se može pričati o svemu, bez glume. Nisam savršena, ponekad previše osjećajna, ali to sam ja. U svijetu u kojem ljudi bježe od emocija, ja još uvijek vjerujem da su one ono što nas čini ljudima. Ako tražiš mirnu dušu, nekoga tko zna slušati, smijati se, razumjeti i voljeti, možda smo slični više nego što misliš.
Ne želim površne razgovore, ne želim prazna obećanja. Želim stvarnost. Želim muškarca koji zna što znači biti tu. Koji zna da ljubav nije samo riječ, nego postupak. Da voljeti znači ostati i kad nije lako. Ne moraš biti savršen, ali budi iskren. Ne moraš imati sve, samo imaj srce. Sve ostalo dolazi samo.
Ljudi danas prebrzo odustaju. Kad naiđu problemi, bježe. A ja vjerujem da ljubav nije bijeg nego borba. Ako želiš nekoga tko vjeruje u zajedništvo, tko zna cijeniti male trenutke i tko neće odustati čim vjetar promijeni smjer, možda sam upravo ja ta koju tražiš.
Mnogi će pročitati ovaj oglas i proći dalje. Ali možda će neko zastati. Možda će neko u ovim riječima osjetiti nešto poznato. Možda i ti, dok ovo čitaš, osjećaš da te se nešto u ovoj priči tiče. Možda si i ti prošao kroz razočaranja, možda i ti znaš što znači dati srce pogrešnoj osobi. Ako jesi, znaš koliko znači kad konačno upoznaš nekoga tko te ne želi promijeniti, nego te prihvati onakvog kakav jesi.
Voljela bih upoznati muškarca između trideset i četrdeset godina, zrelog, emotivnog, spremnog za ozbiljnu vezu. Neko ko zna što želi, ko ima dušu i razumije da su poštovanje i povjerenje temelj svega. Nije mi bitno odakle si, bitno mi je da si čovjek. Da imaš toplinu, da znaš kako se s nekim postupa nježno, bez igre, bez laži.
Možda ne vjeruješ u slučajnosti, ali vjerujem da ništa nije bez razloga. Možda si baš sada trebao pročitati ove riječi. Možda se baš sada nešto pokrenulo u tebi. Ako jesi tu, ako osjećaš da se pronalaziš u ovom tekstu, javi se. Možda ovo nije samo oglas, možda je početak nečeg stvarnog.
Ne obećavam savršenstvo, ali obećavam iskrenost. Ne obećavam bajku, ali obećavam mir. Ako tražiš ljubav koja nije igra, ako tražiš ženu koja zna što želi i koja zna što daje, možda je ovo tvoj trenutak.
Ja sam Aida, imam 32 godine i dolazim iz Sarajeva. Vjerujem da prava ljubav nije nestala, samo je treba prepoznati kad dođe. Ako misliš isto, možda smo se pronašli baš ovdje, u ovim riječima.
Ponekad, u kasnim satima, sjedim kraj prozora i gledam svjetla grada. Sarajevo noću ima neku posebnu tišinu, onu koja te natjera da razmišljaš o svemu. O prošlim ljubavima, o propuštenim prilikama, o riječima koje nismo rekli. Tada se pitam gdje su nestali oni jednostavni ljudi koji su voljeli srcem, bez kalkulacija, bez skrivanja. Gdje su oni muškarci koji se ne boje reći da im je stalo. Možda ih još ima, samo ih treba pronaći među gomilom onih koji glume da su jaki, a ustvari samo bježe od osjećaja.
Ja više ne bježim. Prihvatila sam sebe, svoje greške i svoje snove. Želim nekoga s kim mogu dijeliti i tišinu i smijeh. Nekoga tko će znati da nije sve u riječima, nego u onome što se osjeti. Volim duge razgovore, volim iskrenost i volim kad neko zna pokazati pažnju sitnicama. Kad pošalje poruku samo da pita jesi li dobro. Kad zapamti sitne stvari koje si rekao jer mu je stalo.
Ne tražim savršenu vezu, tražim odnos u kojem postoji povjerenje. Da možemo biti i prijatelji i partneri, da možemo razgovarati o svemu, pa i o onome što boli. Želim nekoga tko će znati da ljubav nije uvijek laka, ali da vrijedi borbe. Možda nisam najglasnija, možda nisam najupadljivija, ali ono što nudim je stvarno.
Ako si muškarac koji zna što znači prava bliskost, ako vjeruješ da još postoji ona iskrena veza dvoje ljudi, možda se upravo sada susreću naše misli. Ja sam Aida, trideset dvije godine, Sarajevo. Možda ne znam kamo ovo vodi, ali znam da ne želim živjeti napola. Ako i ti to osjećaš, možda smo već napravili prvi korak jedno prema drugome.
Ukoliko želite, dodajte me na profil ispod.
About The Author
