PODELITE SA PRIJATELJIMA

Da legalizacija zaista magično ne rešava probleme donošenjem zakona, već ih možda i uvećava, pokazuju i primeri iz najuređenijih zemalja.
U Srbiji je je prodaja tela prekšajno, a ne krivično delo, a od izmena zakona 2016. godine pod udar kaznene politike došli su i oni koji usluge prodaje tela koriste (“pružaoci usluge” i oni koji “obezbeđuju prostor” su kažnjavani i po starom zakonu).
Iako možemo pretpostaviti da je “najstariji zanat” žena, ali i muškaraca, ravnopravno rasprostranjen po Srbiji, od 44 suda presude su donete samo u njih 6, ukupno 107 presuda (od čega čak 80 u Beogradu). Pred zakonom je novčano, a u nekim slučajevima i zatvorski, odgovaralo 79 žena i 10 muškaraca koji su “prodavali svoje telo”.

Kazne nisu ni male, ni velike, ako se završi na novčanom kažnjavanju i zbog ponavljanja prekršaja ne završi u zatvoru, što se dogodilo u sedam slučajeva – sve ženama. Za bavljenje najstarijim zanatom ženama su, u slučajevima koji su obuhvaćeni istraživanjem, izricane globe od 9.000 do 50.000 dinara, a muškarcima (i transrodnim ženama koje naš zakon poznaje samo onako kako su se rodile – kao muškarce) od 10.000 do 40.000 dinara.
Možda izgleda premalo, ali treba imati u vidu zapanjujući podatak – prosečna cena ove vrste usluge “na ulici” u Srbiji je 1.500 dinara. Pritom cena kreće već od 500 dinara i to za sve vrste usluga

Pri svakoj priči o legalizaciji treba uzeti u obzir da se tu radi prvenstveno o ženama kojima to nije ‘posao’, niti se tu radi o ‘krevet-radnicama’, već o ljudima koji nemaju nikakvog načina da drugačije dođu do novca. U sudskim spisima stoji zabeležen i slučaj žene koja se prodavala za 100 dinara jer je toliko nedostajalo za obrok za nju ili dete – upozorava Cvetičanin-Knežević.
Da legalizacija zaista magično ne rešava probleme donošenjem zakona, već ih možda i uvećava, pokazuju i primeri iz najuređenijih zemalja.Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra navodi primer Nemačke, zemlje koja je u većini ostalih stvari primer za ugled.

Tamo je ovaj zanat dekriminalizovana početkom devedestih godina prošlog veka, ali se situacija sa socijalnim položajem žena koje se bave ovim nije popravila pa je 2016. izmenjen zakon i ona je legalizovana. To znači da su doneti propisi koji su regulisali obavljanje tog “posla”.
Ali problemi su onda postali samo veći. Cvetaju javne kuce, porasla je trgovina ženama,čak i decom, a posebno su opasni tzv. , u kojima platite ulaznicu na recimo osam sati i koristite svojevrsne razne usluge koliko hoćete. Zabeleženo je da je posle otvaranja jednog takvog mesta cela smena žena koje su ‘radile’ završila s povredama u urgentnom centru. Da je to je zaista privredna delatnost i posao kao i svaki drugi… u Nemačkoj bi se svakako pobunila javnost da cela jedna smena u fabrici završi u bolnici. To nije rad, to je legalizovano nasilje – kaže Sanja Pavlović.

IZVOR:SRBIJA DANAS

Facebook Comments