
Zovem se Dragana, imam 38 godina, dolazim iz jednog primorskog mesta u Crnoj Gori. Možda sam rođena uz more, ali dušom pripadam tišini planina. Iza mene je život pun uspona i padova, lekcija koje nisam tražila, ali sam ih naučila. I još uvek – uprkos svemu – verujem u ljubav.
Nisam ovde da pišem bajku, već istinu. Ne tražim sponzora, avanturu, ni princa. Tražim čoveka. Jednostavnog, realnog, sa dušom i srcem. Godine mi nisu važne, osim ako sa sobom ne nose poštovanje, stabilnost i otvorenost. Volela bih da si između 40 i 55 godina, da znaš šta znači podržavati nekoga i biti podržan.
U meni ima strasti, nežnosti, želje da volim i budem voljena. Nisam komplikovana, ali nisam ni naivna. Verujem u razgovor, u iskrenost, u poštovanje. Nije mi važno da li imaš savršen posao, skupa kola ili mišiće. Važno mi je da umeš da se javiš svaki dan, da pitaš kako sam, da znaš slušati i da znaš dati tišini prostora kad je potrebno.
Bila sam u vezi koja me naučila da ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Učila sam na sopstvenim greškama, bila sam povređena, ali nikada nisam izgubila veru u ono što dvoje ljudi mogu imati kad su iskreni jedno prema drugom.
Volim da kuvam, šetam, gledam stare filmove, pišem dnevnike. Nema u meni ničeg lažnog. Ako me upoznaš, znaćeš da sam žena koja stoji iza svojih reči. Volela bih da upoznam muškarca koji voli prirodu, život na selu, ili koji mašta o mirnijem životu daleko od gradske vreve.
Decu nemam, ali ne bežim od toga da ih poželim jednog dana – ili da prihvatim tuđu ako postoji ljubav. Verujem da je svaki dan nova šansa da nekoga usrećimo. Ako i ti tako misliš, javi mi se.
Piši mi nešto o sebi. Napiši mi šta ti znači ljubav. Napiši mi da li si više za kafu uz more ili šetnju kroz šumu. Počni poruku sa: „Još nisam zaboravio šta znači biti zaljubljen.“
Čekam te – ne kao spas, već kao saputnika. Nekoga s kim mogu da budem baš ono što jesam.
Dragana