
Zovem se Maja. Imam 35 godina. Živim u Banja Luci. Radim, imam svoj stan, svoj mir, svoje obaveze, svoje uspone i padove. U suštini – imam sve… osim onog jednog najvažnijeg: čoveka pored koga ću znati da je ovo što živimo – život sa smislom.
Ne pišem ovo jer sam usamljena iz dosade. Ne pišem jer sam očajna. Pišem jer sam iskrena prema sebi i jer sam dovoljno hrabra da priznam: želim da volim. I da budem voljena. Želim vezu. Ozbiljnu. I da, želim brak. Onaj pravi – bez maske, bez igrica, bez zadrški. Onaj u kojem si tu i kad je teško, i kad je lako, i kad sija sunce, i kad grmi.
Ko sam ja?
Imam 35 godina, visoka sam 168 cm, tamna kosa, svetle oči, vitka. Kažu da sam lepa, ali ono na šta sam najponosnija nije moje lice – nego karakter. U današnjem svijetu, kad svi jure sliku, ja se trudim da ostanem čovjek.
Završila sam fakultet, radim u oblasti obrazovanja, i moj dan je uglavnom ispunjen. Volim svoj posao, ali me ne definiše. Volim knjige koje menjaju život, volim filmove koji ostave trag, muziku koja dira dušu. Volim jutra u tišini i večeri uz čašu vina. Volim da kuvam, da šetam, da se smejem… ali još više volim kad sve to mogu s nekim podeliti.
Nisam materijalista. Ne jurim luksuz. Ono što mene oduševi kod muškarca nije sat na ruci, nego način na koji me gleda dok ćutim. Nije auto, nego način na koji me sasluša kad mi dan nije bio dobar. Ne tražim sponzora – tražim partnera.
Koga tražim?
Tražim muškarca između 35 i 48 godina. Zrelog. Stabilnog. Onog koji zna da reši problem, a ne da ga ignoriše. Nekog ko ne gleda ljubav kao prolaznu stvar, već kao zajedničku misiju. Nekog kome nije teško da pruži pažnju, ali ni da traži svoju. Ko ume da grli, ali i da ćuti kad je potrebno.
Nisi savršen? Super. Ni ja nisam. Imaš prošlost? I ja je imam. Nosiš ožiljke? Zajedno ćemo ih prekriti smehom i novim uspomenama. Ali ako si još jedan “igrač”, neko ko voli da balansira više veza, da se ne javi danima, da nestaje pa se pojavljuje kad mu dosadi tišina – ne troši ni svoje ni moje vreme. Ja sam prevazišla tu fazu.
Ako si, međutim, muškarac koji hoće dom, mir, porodicu, koji zna šta znači lojalnost i poštovanje, koji se ne plaši emocija, obaveza i svakodnevnih stvari – onda te tražim. Upravo tebe.
Moje vrednosti
Verujem u razgovor. Ne u ćutanje. Verujem u poverenje. Ne u kontrolu. Verujem u podršku. Ne u sabotažu. Verujem da dvoje ljudi mogu da grade svet samo ako prvo raščiste sa sobom.
Brak za mene nije ugovor. To je obećanje. Da nećeš okrenuti leđa kad naiđe prva oluja. Da ćeš ostati, i kad nije lako. Da ćeš razumeti da ljubav nije konstantna euforija – nego odluka da svakog dana biraš istu osobu. Pa i kad si ljut. Pa i kad ste različiti. Pa i kad vam život lomi snove.
Ja nisam žena koja traži “da je neko nosi kroz život”. Nema potrebe. Imam svoje noge, svoj mozak, svoje ruke. Ali želim nekoga da hodamo zajedno. Ispod istog neba. Bez pretvaranja.
Zašto oglas?
Zato što živimo u svetu brzih odnosa, plitkih poruka, dopisivanja bez suštine. I meni je dosta. Neću više da trošim vreme na “šta ima”, “aj kod mene”, “vidimo se kad stignem”. Hoću nekoga ko zna zašto piše. Zašto zove. Zašto dolazi.
Zato što možda tamo negde sedi muškarac baš poput mene – umoran od površnosti, od praznih žena koje žele samo status ili sigurnost, a ne ljubav. Možda baš ti. I možda se pitaš – ima li još žena koje znaju da vole, koje se ne stide svojih emocija, koje znaju da budu i nežne i jake, i majke i ljubavnice, i partnerke i rame za oslonac.
Ima. Jedna od njih upravo piše ove reči.
Kako zamišljam naš život?
Zamišljam jednostavne stvari. Zajedničku kafu ujutru. Planiranje putovanja. Ponekad svadju – ali onu iz koje izađemo jači. Ruke u rukama. Podršku. Veče uz film. Zajedničke odluke. Dvoje ljudi koji funkcionišu kao tim. Bez glume. Bez foliranja. Bez kalkulacije.
Zamišljam dom gde se ne viče. Gde se ne sumnja. Gde se grli kad je teško. Gde se ćuti zajedno i to ćutanje ima smisla.
I ne, ne mislim da je to previše da se traži.
Ako si još uvek tu…
…i ako ti je srce bar jednom zatreperilo dok si čitao – javi se. Ne tražim savršen uvod. Samo iskrenost. Reci mi ko si. Šta te raduje, šta te boli, šta sanjaš, čega se bojiš. Ne moraš biti pesnik. Dovoljno je da budeš – pravi.
Piši mi. Možda si ti taj muškarac s kojim ću moći da kažem: “Vrediše svi dani čekanja. Vredilo je ne pristati na manje.”
Znam da će mnogi pročitati ove redove i odmah odmahnuti glavom reći će još jedna koja traži nemoguće još jedna koja je previše emotivna ili još gore još jedna koja sanja bajku a život je nešto sasvim drugo i ja razumem to jer danas su svi umorni razočarani ljudi više ne veruju ni u reči ni u dodire ni u obećanja ni u trajanje danas se sve meri brojem poruka lajkovima prolaznim reakcijama i lažnim osmesima
Ali ja sam žena koja ne zna da voli polovično nisam stvorena za odnose sa polu emocijama za veze koje traju dok nekome ne stigne sledeća notifikacija nisam tip koji se takmiči za pažnju koji ćuti kad treba da priča i koji trpi tišinu koja peče ja sam ona koja daje do kraja ili ne daje ništa ona koja stoji uz čoveka kad je najgore i koja zna da bude oslonac čak i kad sama pada
Naučila sam kroz godine da ljubav nije u skupim rečima nego u jednostavnim gestovima u tome da znaš da dođeš kad si potreban da ostaneš kad bi svi drugi otišli da pitaš kako si a da to stvarno misliš da pogledaš nekog kao da vidiš ceo svet u njemu
Mnogi kažu da su jake žene najteže za voleti ja kažem da su one najlakše kad ih voliš iskreno jer one ne traže ništa što same nisu spremne da pruže ne traže sigurnost već partnerstvo ne traže zaštitu već uzajamnost ne traže da ih neko vodi nego da neko ide uz njih rame uz rame
Ako si muškarac koji zna vrednost tišine iskrenosti i stabilnosti ako si neko kome nije teško da napiše poruku da se javi da pita da li ti treba nešto neko kome nije ispod časti da prizna kad pogreši i da ponekad ćuti kad zna da reči ne mogu pomoći onda znaš tačno o čemu govorim i možda si ti upravo onaj zbog koga pišem ovo sve
Nisam ovde da tražim čudo tražim čoveka ne zanimaju me prazna obećanja ni velika dela ako iza njih ne stoji iskrena duša ne tražim savršen život jer ni moj nije takav ne tražim princa jer ja nisam princeza ja sam žena koja je radila znojila se borila se i koja je sve što ima stvorila sama i sada želi da to sve podeli sa nekim ko razume koliko je vredno imati mir i ljubav u jednom
Moj ideal nije definisan visinom godinama niti platom moj ideal je čovek koji zna da čuva ono što voli koji zna koliko vredi poverenje i koji ne beži kada stvari postanu ozbiljne nego tada tek pokazuje koliko je spreman da voli da ostane da se bori
Sanjam život koji ima smisla bez drame bez laži bez nadmetanja život u kojem dvoje ljudi rastu zajedno smeju se zajedno planiraju zajedno i podnose sve što dođe jer znaju da zajedno sve ima drugačiju težinu lakšu nežniju topliju
Verujem da negde tamo postoji muškarac koji razmišlja slično kao ja koji nije izgubio veru koji zna da prepozna kada je nešto istinsko i koji više ne želi da troši vreme na prazne priče i površne odnose nego želi nešto pravo iskreno i trajno
Možda si to ti možda sediš i pitaš se da li još ima žena koje ne igraju igrice koje žele dom porodicu podršku koje znaju da slušaju da ćute kada treba da grle kada reči ne pomažu koje umeju da se nasmeju i kad je teško i da ne traže više od onoga što su same spremne da pruže
Ako si još uvek ovde i čitaš ovo onda već znaš da sam drugačija jer danas retko ko čita do kraja retko ko oseti iskrenost retko ko stane i kaže čekaj možda ovo nije samo još jedan oglas možda je ovo početak nečeg stvarnog
Zato ti kažem piši mi ne mora to biti savršena poruka samo neka bude tvoja neka bude iz srca reci ko si šta tražiš šta ti je važno kako zamišljaš ljubav kako zamišljaš život udvoje
Ja ću pročitati svaku poruku sa poštovanjem jer verujem da svaka iskrena reč nosi svoju vrednost i možda upravo iz te jedne poruke nastane priča o dvoje ljudi koji su se našli kada su se svi drugi izgubili
Ovo nije bajka ovo je stvarni život a u stvarnom životu ljubav ne dolazi sama već kad neko ima hrabrosti da otvori srce i da kaže evo me ovde sam spreman sam
Ja sam spremna jesi li ti
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD