Ponekad, kad završim smjenu i dođem kući, upalim lampu, uzmem knjigu i čujem kako mi srce kuca brže dok čitam nešto što me podsjeća na ono što nemam. I tada se zapitam – gdje si ti? Da li si već prošao pored mene? Da li si me nekada pogledao, ali se nismo prepoznali? Možda i ti sjediš sam, pitaš se ima li još neko ko iskreno traži ljubav, a ne samo prolazna uzbuđenja.
Vjerujem da je sve moguće kada su dvoje iskreni jedno prema drugom. Meni nisu potrebni pokloni ni putovanja – potrebna mi je prisutnost. Da imam kome da se javim ujutro, kome da šapnem „Laku noć“, da me neko uhvati za ruku dok šetamo. Sve su to male stvari koje život čine vrijednim.
Ako se prepoznaš u ovome, ne ustručavaj se da mi napišeš. Možda se baš iza obične poruke krije početak nečeg velikog. Ne tražim savršenog muškarca, već onog koji se ne boji da voli iskreno. Ako ti srce još uvijek zna da kuca zbog ljubavi – čekam te.
Pored ljubavi, želim i podršku – da budemo tim. Da zajedno prebrodimo i lijepe i teške trenutke. Voljela bih da me nazoveš samo da čuješ moj glas, da me pitaš jesam li ručala, da me zagrliš kad mi dan nije bio najbolji. Takve sitnice su, zapravo, najvažnije.
Ne tražim princa na bijelom konju, već običnog muškarca koji zna koliko su važne emocije, poštovanje i toplina doma. Ako znaš voljeti i ako ti nije teško pokazati osjećanja, vjeruj mi da ću sve to znati uzvratiti. U meni ćeš imati iskrenu, nježnu i odanu ženu koja zna da voli.
Volim prirodu, duga hodanja, večere uz svijeće, ali i tišinu doma dok pada kiša. Voljela bih da imam s kim da dijelim te trenutke. Ako si spreman za ozbiljnu vezu i ako ti je dosta samoće, ako želiš jednu ženu kojoj ćeš biti sve – piši mi. Možda nas ova poruka spoji.
About The Author
