
Zovem se Marijana, imam 42 godine, živim u unutrašnjosti Hrvatske, u kući koju su mi ostavili roditelji. Odrasla sam na selu, ali sam godinama radila i živela u Zagrebu, da bih se pre tri godine vratila na svoje ognjište. Ne zato što sam morala, već zato što sam shvatila da gradski ritam nije za mene. Moj život sada je jednostavan – uređujem vrt, čuvam dve koze, imam psa Lolu i par kokoški. Radim online kao administrativni asistent i imam stabilna primanja. Ne pišem ovaj oglas jer mi je dosadno ili zato što ne znam šta bih sa sobom. Pišem jer u meni još uvek tinja ona iskrena želja da se zagledam u nečije oči i osetim da sam baš tu gde treba da budem.
Želim ljubav, ali onu iskrenu, pravu, gde se ceni toplina ruku više nego broj lajkova na slici. Gde je tišina pored prave osobe najlepši razgovor. Bila sam udata. Brak mi je bio pristojan, ali ne i sretan. Nismo se razumeli, nismo delili iste vrednosti. On je voleo brzinu, izlaske, da uvek bude među ljudima. Ja sam volela mir, knjige, večeri pored kamina. Razišli smo se bez buke, bez drame. Odrasli smo ljudi i znali smo da je bolje svakome ponaosob nego zajedno. Nemam decu, ali nisam zatvorena prema čoveku koji ih ima. Ako si otac, ako znaš šta znači odgovornost, još te više poštujem. Ali takođe verujem da nikada nije kasno da dvoje ljudi koji se razumeju zasnuju nešto svoje – bilo to zajednički dom, vrt pun lavande, ili samo tišina podeljena na klupi ispred kuće.
Tražim muškarca između 40 i 55 godina, iz Hrvatske, Bosne, Vojvodine ili okoline – možeš biti sa sela ili iz grada, važno je samo da znaš šta znači biti od reči, imati čisto srce i otvorenu dušu. Volim muškarce koji poštuju žene, koji slušaju, a ne samo pričaju. Volim ako znaš da popraviš nešto rukama, ali više od svega – ako umeš da zagrliš onako kako se grli kad znaš da je to dom. Ako voliš prirodu, ako ti nije strano da ponekad obuješ čizme i odeš do štale, a već sutradan piješ kafu u miru svog dvorišta – možda si baš ti onaj koga čekam. Volim i knjige, staru muziku, gledanje u zvezde. Možda zajedno budemo dvoje koje će jesen života dočekati u prolećnoj emociji. Javi se. Ne moraš da pišeš romane – jedna iskrena poruka je dovoljna. Samo da vidim da postojiš.