
Zovem se Marina, imam 42 godine i živim u Slavoniji, u jednom mirnom selu okruženom poljima i hrastovima. Po zanimanju sam učiteljica, razvedena već četiri godine, majka dvoje dece koji su sada kod oca u Nemačkoj. Ostala sam ovde – u kući bez glasova, bez dečje graje, i bez muškarca kome bih uveče rekla: kako si?
Nisam od onih žena koje traže sponzora, nisam ni devojčica koja sanja bajke. Tražim samo ljubav, istinu i sigurnost. Tražim nekoga s kim bih gradila sve iz početka.
Moj brak se završio kada sam shvatila da nisam više važna. Da sam postala samo neko ko kuva, pere, sprema i ćuti. Ali žena nije stvorena da ćuti. Ona je stvorena da voli, da bude voljena, da je neko gleda kao osobu – ne kao senku. I zato, nakon mnogo vremena razmišljanja, rešila sam da napišem ovaj oglas.
Možda i ti čitaš ovo sam, dok gledaš kroz prozor, dok piješ kafu, dok se pitaš da li će ikada više neko doći u tvoj život. Možda si razveden, udovac, samac koji je izgubio veru u onlineupoznavanje. Ali ja ti kažem: ja sam ovde. Ne šaljem lažne slike. Ne pričam bajke. Samo tražim nekoga da mu budem oslonac, rame, saputnik, žena.
Volim knjige, muziku iz devedesetih, duge šetnje i da pravim domaće kolače. Imam vrt koji sama obrađujem, voće u dvorištu, i srce koje više ne želi da bude zatvoreno.
Tražim muškarca od 40 do 55 godina, nebitno odakle si. Možeš biti iz Srbije, Bosne, Hrvatske, Nemačke – ako ti srce zna za poštovanje i vernost, kilometri nisu prepreka. Zamišljam da na početku pišemo poruke, da se čujemo, smejemo, možda čak i zaplačemo… I onda, jednog dana – sretnemo.
Ne tražim savršenstvo. Samo iskrenost.
Ako si spreman da ženi poput mene pružiš priliku, javi se.
Javi mi se
bok, upoznajmo se, ja sam Jevgenij, živim u Hrvatskoj, ne razumijem dobro Hrvatski, ako možemo bolje saznati putem e-pošte [email protected]
Javite se