Zovem se Merima. Imam 54 godine i živim u Sarajevu, gradu koji zna kako da te i nasmije i rasplače, gdje su ulice ispunjene istorijom, uspomenama i tišinom između kišnih dana. U ovom gradu sam odrasla, sazrela, radila, podizala djecu, i kroz sve to ostala – žena sa srcem. Danas sam zrela, emotivno bogata, svjesna svojih vrijednosti i potpuno spremna da otvorim novo poglavlje u svom životu.
Ne tražim bajku. Ne tražim viteza na bijelom konju. Tražim čovjeka – pravog, stvarnog, običnog i toplog. Nekoga s kim ću moći popiti kafu u tišini, nasmijati se sitnicama, prošetati uz Miljacku i osjetiti onu jednostavnu sreću što postojimo jedno za drugo. Tražim prijatelja, saputnika, možda ljubav… možda samo bliskost, ali onu iskrenu, bez glume i maski.
U mladosti sam prošla kroz mnogo toga – bilo je i ljubavi, i bola, i radosti i razočaranja. Ne žalim ni za čim, jer sve me to oblikovalo u osobu kakva sam danas. Ne patim za prošlošću, ali nosim iz nje mudrost. Znam šta želim, i još važnije – znam šta ne želim. Danas ne pravim kompromise sa srcem. Ne pristajem na polovične odnose, na tišine koje bole više od riječi.
Volim da razgovaram – o životu, o knjigama, o filmovima, o onome što nas pokreće. Volim da slušam, jer u tišini tuđih riječi često se krije ono što nam je najpotrebnije da znamo. Takođe, volim i da šutim, ali samo s nekim s kim ta tišina ne postaje teret, već odmor.
Radila sam godinama kao medicinska sestra – možda zato nosim tu potrebu da brinem, da njegujem, da pružim toplinu. Ali ne tražim da me neko spašava. Nisam žena koja traži rame zato što je slaba – već zato što vjeruje u ljepotu oslonca. Želim biti i oslonac i mir – ali i da to dobijem zauzvrat.
Volim prirodu, šetnje po planinama oko Sarajeva, vikend-izlete, kafanske muzike koja dira dušu. Volim domaću hranu, porodična okupljanja, ali isto tako i večeri uz film i čašu vina. Volim da se smijem – jer smijeh je ono što nas drži uspravno kad sve drugo posustane.
Nisam opsjednuta godinama. Ne tražim “mladolikost” – već životnost. Ako si u godinama između 50 i 65, ako si slobodan, ne plašiš se razgovora i bliskosti, onda si možda baš ti čovjek kojeg bih voljela upoznati. Važno mi je da si emotivno zreo, da ne nosiš terete prošlosti koje nisi spreman pustiti. Želim odnos u kojem ćemo jedno drugom biti oslonac, ali i prostor. Prijateljstvo koje može prerasti u nešto dublje – a ne obrnuto.
Ne tražim da se preseliš, niti da odmah planiraš zajedničku starost. Želim upoznavanje. Druženje. Postepeno građenje povjerenja. Ako se iz toga rodi ljubav – divno. Ako ne – možda smo ipak dobili jedno iskreno prijateljstvo, koje je danas rijetkost.
Ako si usamljen, ali ne gubiš vjeru u ljude – javi mi se. Ako znaš koliko vrijedi zagrljaj u pravo vrijeme, ako znaš slušati, ali i otvoreno govoriti – piši mi. Ako si dobar čovjek koji želi toplinu više nego avanturu – onda si možda baš ti osoba kojoj ovo pišem.
Ne tražim savršenog muškarca. Samo onog koji zna da voli. Koji zna šta znači imati nekoga uz sebe – ne zbog koristi, ne zbog potrebe, nego zbog čiste želje da budemo zajedno.
Zovem se Merima. Imam srce puno ljubavi i ruke koje još žele da grle. Možda baš tebe.
UKOLIKO ZELITE DODAJTE ME NA PROFIL ISPOD
About The Author
