Sandra Bojanić ima dvadeset sedam godina i dolazi iz malog kotorskog sela Dragalj. Iako živi u mirnom kraju okruženom prirodom i planinama, njena priča ovih dana odjekuje širom regiona. Ljudi je spominju, dijele njene izjave i komentarišu sa osmijehom jer Sandra nije obična djevojka. Dok mnoge djevojke biraju lakši put, Sandra je odlučila da ide svojom stazom i da bude ono što jeste bez lažnog sjaja i poziranja.
Ona se ne bavi klasičnim poslovima. Svaki dan provodi u šumi, sa motornom testerom u rukama. Seče drva, pila ih, cepa, tovari i vozi kamion. Kada se ujutro probudi, obuje radne čizme i krene u svoj dan kao pravi borac. Nije joj teško, jer kaže da je navikla na fizički rad i da joj taj način života prija. Sandra nije od onih koji se žale. Ona voli da zavrne rukave i da sve uradi sama.
Kako sama kaže, ne može da trpi šefove iznad glave. Ne voli naređivanja, ne voli stres i ne voli da joj neko diktira tempo. Zato je odlučila da bude sama svoj gazda. Radi kad želi, odmara kad može, ali sve što zaradi je njeno. Taj osjećaj slobode za nju nema cijenu.
Zanimljivo je da je Sandra završila školu za kuvara, ali kuhinju sada izbjegava u širokom luku. Kaže da joj je dosta kuvanja, lonaca i šporeta. Umjesto toga, više voli da bude napolju, da osjeti miris drveta, da čuje šum motorke i da zna da je uradila nešto svojim rukama. Nije to lak posao, ali ona u tome pronalazi zadovoljstvo.
Ipak, i pored toga što djeluje snažno i samostalno, Sandra otvoreno kaže da bi voljela da upozna nekog. Ne traži savršenstvo, ne traži bogatstvo, ne traži luksuz. Traži muškarca koji zna da skuva i opere. Kaže da je ona već dovoljno jaka i da joj ne treba neko ko će glumiti šefa u kući. Njoj treba partner koji zna cijeniti trud, koji će znati da pomogne i da bude ravnopravan.
Svojim jednostavnim riječima i iskrenošću nasmijala je mnoge, ali i natjerala na razmišljanje. Jer ono što je rekla nosi poruku – da žene danas mogu sve, ali da to ne znači da žele sve same. Sandra vjeruje u zajedništvo, u poštovanje i u partnerski odnos gdje se sve dijeli, i dobro i loše.
Na kraju, kroz smijeh je dodala da se ne libi reći da ona hoće da se ženi, a ne da se udaje. Kaže da ako neki muškarac misli da se uda, neka se slobodno javi. Njene riječi su izazvale hiljade komentara, ali iza te šale stoji jedna ozbiljna misao. Sandra ne traži bajku, ona traži realnost.
Ona je djevojka koja ne nosi masku, koja zna šta hoće i koja pokazuje da snaga žene ne znači da ne želi ljubav. Naprotiv, Sandra pokazuje da i najjači imaju srce i da iskrenost uvijek pronađe put. Njena priča je dokaz da u vremenu punom laži i filtera još uvijek postoje ljudi koji su pravi, prirodni i svoji.
IZVOR:INFORMER,RS
About The Author
