
Zovem se Vesna. Imam 31 godinu. I ne sramim se toga.
Moj bivši muž me je ostavio zbog žene mlađe 10 godina. Neka mu je sa srećom. U tih 10 godina razlike stalo je sve ono što ja više ne želim da budem – tiha, poslušna, nesigurna.
Ja sam sada druga žena. Žena koja zna svoju vrednost. Koja zna da voli, ali i da kaže „ne“.
Imam odraslu decu. Imam svoj stan, posao, krug prijatelja. Nemam više strah da budem sama – ali imam želju da budem voljena.
Tražim muškarca od 48 do 60 godina. Ne moraš da budeš savršen. Dovoljno je da si iskren, prisutan, i da ne bežiš kad osetiš emociju. Jer ja ne umem da volim polovično.
Volim prirodu, duge šetnje, večere bez telefona. I volim muškarce koji znaju da ćute – ali tako da sve kažu.
Ako si takav, možda nismo slučajno na istoj strani života u ovom trenutku.
Da, bolelo je. I ne stidim se da to kažem. Oporavila sam se, ali nisam postala ogorčena. Ne verujem da su svi muškarci isti. Verujem da svako ima svoju priču. I možda baš ti i ja imamo dve priče koje čekaju da se ukrste.
Znam da nije lako u ovim godinama početi iznova. Ali možda baš zato i jeste dragoceno. Jer znamo šta želimo. Jer više ne pristajemo na manje od onog što zaslužujemo.
Zamisli večeri uz čašu vina, uz tihu muziku i razgovor koji traje satima. Zamisli obične dane koje pretvaramo u posebne. Ne zato što moramo – već zato što hoćemo.
Ako ti to zvuči kao nešto što želiš – možda i jesi taj koji će mi pokazati da ni posle pedesete ljubav ne mora da bude prošlost.
Ali srce ima svoj ritam, svoju logiku. I ne pita za godine.
Volim iskrenost. I volim muškarce koji ne glume snagu, već je pokazuju u pažnji. Volim tišinu u dvoje više nego galamu u praznom domu.
Možda ćeš reći da je kasno. Ali ja verujem da nije. Još uvek ima dana koje možemo pretvoriti u lepe uspomene. Još uvek ima osmeha koje nisam podelila, večera koje nismo skuhali zajedno.
Ako si ti taj čovek koji ne traži mladost, već dušu sličnu svojoj – javi se. Možda je ova jesen života najlepše godišnje doba.