Godinama je bila uvjerena da brak i tradicionalna porodica nisu ono što želi od života. Vjerovala je da žena može potpuno samostalno da gradi svoju budućnost, bez potrebe da se uklapa u očekivanja društva. Međutim, kada su u njen život stigle velike promjene, nesigurnost i osjećaj da budućnost više nije tako predvidiva, počela je drugačije da gleda na ljubav, partnerstvo i zajednički život.
Ruska umjetnica Nu, koja ima 32 godine, svoju priču je predstavila kroz umjetnički performans pod nazivom „Hitna potraga“, održan u jednoj beogradskoj galeriji. Umjesto klasičnog umjetničkog nastupa, ona je odlučila da u njega uključi i dio vlastitog života. Pred publikom je otvoreno govorila o tome kako se promijenio njen pogled na partnerske odnose i zbog čega danas želi ono što je nekada odbacivala.
Posebnu pažnju privukla je njena direktna poruka da sada traži muža. Iako je ranije smatrala da brak nije neophodan za srećan život, okolnosti su je natjerale da preispita vlastite stavove.
Nu je sebe opisivala kao feministkinju i osobu koja se dugo protivila ideji da žena mora da se uda i osnuje porodicu samo zato što to društvo očekuje od nje. Nije željela da njen život bude unaprijed određen tradicionalnim pravilima i dugo je smatrala da je sloboda najvažnija vrijednost u partnerskim odnosima.
Ipak, s vremenom je shvatila da ono što joj je ranije predstavljalo slobodu ne mora nužno da bude i ono što joj donosi mir.
Njena životna priča uključivala je različita iskustva i nekonvencionalne odnose, ali je u jednom trenutku počela da osjeća da joj takav način života više ne odgovara. Umjesto stalne promjene i neizvjesnosti, počela je da cijeni ideju o osobi koja bi mogla da bude njen pravi oslonac.
Veliku ulogu u toj promjeni, prema njenim riječima, imalo je iskustvo emigracije. Kada čovjek napusti poznato okruženje i nađe se u novoj sredini, mnoge stvari koje su ranije izgledale važno počinju da dobijaju drugačije značenje. Sigurnost, bliskost i osjećaj pripadnosti tada mogu postati mnogo važniji nego ranije.
Upravo o tome Nu je željela da govori kroz svoj performans. Njena potraga za partnerom tako nije predstavljena samo kao potraga za suprugom, već i kao potraga za osjećajem sigurnosti i osobom uz koju bi mogla da zamisli budućnost.
Ona je priznala da joj u trenutku nestabilnosti i straha za budućnost postaje važno da pronađe nekoga na koga može da se osloni. To ne znači da se odrekla svojih ranijih uvjerenja, već da je kroz životno iskustvo počela da ih posmatra iz potpuno drugačijeg ugla.
Njena priča pokazuje koliko se čovjek može promijeniti kada se promijene okolnosti u kojima živi. Ono što nam sa 20 godina izgleda kao nepotrebna obaveza, nekoliko godina kasnije može početi da predstavlja izbor koji sami želimo.
Zanimljivo je i to što je Nu odlučila da svoju potragu ne skriva od javnosti. Umjesto da o promjeni mišljenja govori samo prijateljima, ona je od nje napravila dio umjetničkog projekta i pozvala druge da se uključe u njenu potragu.
Na kraju, njena priča nije toliko priča o odustajanju od jednog životnog stava koliko o spremnosti da čovjek prizna sebi da se promijenio. Nu danas želi partnerstvo, stabilnost i osobu sa kojom bi mogla da gradi budućnost. A upravo je ta iskrenost možda i najzanimljiviji dio njenog neobičnog umjetničkog performansa.
About The Author
