
Zovem se Jelena, imam 41 godinu i živim u Novom Sadu. Iako spolja možda izgledam kao da imam sve posloženo – posao, dom, prijatelje – u meni postoji prostor koji nikada niko nije uspeo da popuni na pravi način. Pišem ovaj oglas ne zato što sam usamljena, već zato što verujem da iskrenost još uvek ima svoju težinu. Ne verujem u savršene ljude, ali verujem u prave susrete. Onaj jedan – koji te pogodi kao tišina posle buke.
Po profesiji sam arhitekta. Radim s dušom, stvaram prostor koji govori, osluškuje, koji ima toplinu i smisao. I upravo to mi nedostaje u ljubavi: prostor koji diše za dvoje. Onaj osećaj kada znaš da ne moraš da objašnjavaš – jer te neko već razume pogledom.
U prošlosti sam volela snažno, ali i pogrešno. Davala sebe do kostiju, čak i kad su mi vraćali tišinom. Naučila sam da granice nisu zidovi, već znakovi samopoštovanja. Danas tražim odnos koji je ravnopravan. Gde su oboje dovoljno jaki da budu slabi jedno pred drugim.
Ne tražim idealnog muškarca. Ne moraš da voziš savršen auto niti da imaš šestocifren račun. Ali moraš da znaš ko si. Da si preživeo neke stvari. Da imaš ožiljke – jer tek oni govore da si živeo. Želim muškarca koji zna da emocije nisu slabost. Koji ne beži kad stvari postanu tihe. Koji ostane, čak i kad nije lako.
Volim duboke razgovore. One koje vode negde između reči, gde se ljudi ogole. Volim večere u dvoje, ali i ona jutra kad ti neko skuha kafu, ne zato što mora – već zato što želi. Volim smeh koji dolazi iz stomaka i tišinu koja ne pritiska, nego grli. Volim dodire koji ne traže dozvolu, jer znaju da su dobrodošli. Volim ljude koji pitaju: “Kako si?” – i čekaju odgovor.
Imam ćerku od 12 godina. Ako ti to smeta, odmah ti kažem – nisi moj tip. Ona nije prepreka, ona je moje srce. Tražim nekog ko zna da ljubav nije samo između dvoje ljudi – već između svih koje taj odnos dotakne.
Ne zanima me koliko imaš godina, ako znaš da voliš kao čovek. Idealno bi bilo da si između 38 i 50. Ali više od godina, zanima me zrelost. Zanima me da li si spreman da se daješ. Da li si naučio da ljubav nije uzimanje, već davanje bez kalkulacije.
Znam da nije lako pronaći nekog danas. Sve je postalo brzo, plitko, na jedan klik. Ali ja nisam žena za instant odnose. Nisam ovde da popunim tvoj dan – već da ga učinim smislenijim. Ako si ovde jer ti je dosadno, ili želiš nekoga da izlečiš svoj ego – idi dalje. Ali ako si ovde jer tražiš stvarnu povezanost, ako ti nije problem da ćutiš s nekim i u tišini, onda možda možemo da se prepoznamo.
Ne zanima me da me neko spašava. Ne treba mi neko da me “popravi”. Ja sam žena koja zna ko je, ali isto tako zna da sreća ima smisla samo kad se deli. Želim da se pogledamo i da znamo – ovo je to. Bez garancija, ali s voljom da pokušamo.
Vikende provodim najradije van grada, u prirodi. Obožavam Frušku goru, miris borova, tišinu između drveća. Volim i gradske večeri, koncerte pod otvorenim nebom, i vino koje se ne pije da zaboraviš, nego da osetiš. U meni ima i nježnosti, i strasti, i tišine, i buke – samo je pitanje ko ume da ih razume.
Ako imaš decu – ne bojim se toga. Ako si razveden – još bolje, jer znaš šta znači izgubiti, i znaš koliko je vredno kad se nešto novo pronađe. Ne interesuje me tvoja prošlost, osim ako želiš da je podeliš. Ono što mi je važno je kako voliš danas.
Ako mi pišeš – nemoj samo reći “Hej, šta ima?”. Piši iskreno. Reci nešto što će pokazati da si pročitao sve ovo. Ne tražim savršen mail, tražim iskrenu poruku.
Zato, ako si muškarac koji ume da voli bez da guši, koji zna da bude oslonac, ali i da traži isti oslonac kad mu zatreba – možda, samo možda, je ovo poruka koju si čekao.
Neću obećati ništa. Ne poznajemo se. Ali ako ti srce zatreperi dok čitaš ovo, ako ti se lice blago nasmeje jer se u nečemu pronalaziš – možda je to dovoljan znak da pokušamo.
Javi se. Možda baš mi napišemo sledeće poglavlje – zajedno.