
Draga dušo – možda ti koja ovo čitaš…
Ja sam Katarina, imam 37 godina i živim na pola puta između Subotice i Novog Sada. Ponekad radim kao turistički vodič, ponekad u administraciji, ali u srcu sam uvek sanjalica. Još uvek verujem u velike ljubavne priče i sudbinski susret.
Nisam ideal – nisam savršena kućanica, nisam bajno zabavna, ali sam iskrena i duboka. Volim da razgovaram o svemu – od politike do muzike, od balkanske istorije do horora filmova. Volim da se smejem glasno, ali i da plačem kad me na neki film emotivno ponese.
Imam pasionirani odnos prema prirodi – često odlazim na Frušku Goru, upoznajem razne živopisne ljude i pronalazim radost u malim čarolijama. Nedavno sam odlučila da renoviram viktorijansku kolekcionarsku porselejnu čajnu šoljicu. Zašto? Zato što volim lepotu i priče koje predmeti nose.
Tražim ženu uzrasta između 35 i 45 godina, emotivno nezavisnu, a opet spremnu da deli. Ženu koja zna da daje bez očekivanja, ali i da primi sa zahvalnošću. Potrebna mi je osoba koja voli da postavi pitanje: „Šta smo danas zajedno?“ i onda mi da prostor da izaberem odgovor.
Želim partnerku koja veruje da je ljubav put, a ne destinacija. Ženu koja uživa da će zajedno učimo nove stvari: možda ceramiku, možda zajedničke projekcije filmova… móemo i da pišemo sopstvenu priču.
Posebno mi znači razumevanje – za slobodu, ali i za zajedništvo. Za trenutke izolacije, ali i za zagrljaje tako jaki da odzvonimo jedno drugom u grudima. Ako si slobodna, bez dece – ili sa decom, ali spremna na partnerstvo nas troje… ako tražiš dubinu, a ne samo društvo – javi se.
Pomoćna reč: ne tražim državu dok pretražujem Tinder – nego osobu koja razume koliko puno znači kada neko pita „Jel ok?“ baš u najgori sat života.
Za početak – javi se porukom. Ako osetim toplu iskru u tvome tekstu – idem na duge priče.
Do tada, tvoja sanjalica,
Katarina