Novak Đoković je po svim parametrima najbolji teniser u istoriji tog sporta. Osvajanjem Olimpijskih igara je to potvrdio, pošto sada u svom vlasništvu ima sve moguće pehare. Od grend slemova (24), preko Masters turnira i ostalih takmičenja iz nešto niže kategorije. Sve to je osvojio, ali za Srđana Đokovića ta konstatacija nije u potpunosti tačna.
On smatra da je Novak i iznad ostalih sportista i onih koji se takmiče u drugim sportovima. “Dokazao je svima da je najbolji sportista svih vremena na svijetu, ne samo teniser. Vidite i sami svi ove pehare”, rekao je Srđan u intervjuu za “Sputnjik” koji je odrađen u restoranu “Novak” gdje su bili okruženi Noletovim peharima.
Na pisanja medija sa Zapada i pokušaja unižavanja Novakovih uspjeha ne reaguje. “Šta da vam kažem? U početku sam ih malo zapažao, onda sam gledao samo svog sina. To što su oni gledali na drugačiji način i što gledaju i danas, neka njima služi na čast. Mi smo kao roditelji odradili svoje, on kao sportista. On nikada nikoga nije ružno govorio, potcjenjivao i omalovažavao. Tenisom je pokazao da može da ih pobijedi, što je ustvari najveća pobjeda.”
Tvrdi da mu nikada kroz glavu nije prolazilo nešto poput “ovo mi nije trebalo u životu” i da je vjerovao u Novaka. “Nikada to nisam pomislio, nijednog sekunda. Uvjeren sam bio da će da bude najbolji u tome što bude radio. Sticajem okolnosti se dogodilo da se bavi tenisom. Trebalo je prvo da bude skijaš, pošto je cijela naša porodica i sa moje i sa ženine strane skijaši. Sa osam mjeseci sam ga nosio na grudima i sa njim sam satima skijao. Trebalo je da bude skijaš. Kada je imao četiri godine, na Kopaoniku su se napravili teniski teren, sa šest godina je Jelena Genčić otvorila svoj kamp i to je istorija. Kada je on imao sedam godina, ona je rekla da će on da bude među 10 u svijetu brzo. Pitao sam stručnjake u zemlji i inostranstvu i čuo sam ista mišljenja. Kada je tako, onda smo svi mi živjeli za njega i njegove uspjehe. Marko i Đole bili su malo zapostavljeni, nismo mogli sve da postignemo. Plate su bile po nekoliko maraka, radili smo na Kopaoniku, ako ne zamijeniš pare uveče ili ujutru zbog inflacije se izgube… Svi su bili protiv nas. Vrijednim trudom, radom, vjerom… Kada imaš cilj, onda se ostvari.”
Za njega je patriotizam i ljubav prema domovini bitna stvar bila u vaspitanju svoje djece. “To je ključ, da se djeca kasnije u školi, na ulici, ponašaju onako kako su ih roditelji naučili da se bore u kući. Uspjeli smo sa Novakom, Markom i Đorđem, oni su prvo sjajni momci, pa tek onda uspješni u onome što rade. Đole i Nole su sada roditelji, nadam se da će im se i Marko uskoro pridružiti. Ljudi treba da se bave djecom, ako ih pustite bez vaspitanja, onda se stvara nešto što ne bi trebalo da bude dobro. Djeca slušaju i rade ono što se dešava u svojoj okolini, zato treba da odrastaju u zdravoj okolini i uz svoje roditelje. Znam da to nije lako, jer roditelji rade po cijeli dan, ali smo u našem slučaju posvetili sve sinovima.”