
Zovem se Ivana, imam 34 godine, i nikada nisam verovala u ljubav preko interneta. Da budem iskrena, nisam se nikada smatrala osobom koja bi tražila partnera online. Živim u Beogradu, radim kao grafički dizajner, a dani su mi uglavnom prolazili u rutini: posao, prijatelji, kafići, a tu i tamo neka veza koja nikada nije bila ono što sam zapravo želela. I tako je to išlo godinama.
Ipak, jednog popodneva, dok sam skrolovala po Facebooku, naišla sam na stranicu Jadranka. Do tada nisam ni primetila, ali to popodne je nešto bilo drugačije. Oko 15 sati, dok sam ponekad imala pauzu od posla, naišla sam na ljubavni oglas jednog muškarca koji me zainteresovao. Oglas je bio jednostavan, kratak, ali iskren: “Tražim nekog ko voli da putuje, koji voli mirne večeri i koji je spreman na ozbiljnu vezu. Imam 36 godina i želim da upoznam ženu sa sličnim vrednostima.” Njegovo ime bilo je Marko. Nisam znala šta me je tačno privuklo, ali nešto mi je reklo da treba da napišem poruku.
Iako nisam planirala, odlučila sam da napišem. Započeli smo razgovor i ubrzo shvatila da Marko nije kao mnogi drugi. Bio je iskren, duhovit, razuman. Iako živimo u različitim gradovima, Marko je bio otvoren za razgovor, voljan da sazna više o meni i mojem životu. Dopisivali smo se svakog dana, razmenjivali misli o knjigama, muzici, filmovima. Postepeno je rastao moj interes za njega. Često sam pitala sebe: “Zašto sve ovo nije bilo ovako sa nekim uživo?”
Nakon nekoliko meseci dopisivanja, Marko mi je predložio da se upoznamo lično. Bio je to trenutak kada sam se zabrinula, jer nisam bila sigurna kako će sve izgledati uživo. Da li će stvarno biti kao u našim porukama? Da li će biti nespretno? Zamišljala sam kako će biti kada se sretnemo, šta će biti s tom hemijom koja se stvorila između nas kroz poruke.
Dogovorili smo se da se nađemo u Beogradu, kod jednog kafića u centru grada. Kad sam ga ugledala, imala sam osećaj da ga poznajem ceo život. Marko je bio čak lepši nego što sam ga zamišljala. Njegov osmeh bio je iskren, oči su mu sijale, a ruke su bile čvrste, ali nežne. Pomislila sam: “Da, ovo je to. Osećam da je ovo prava stvar.”
Iako smo oboje bili malo nervozni, razgovarali smo kao da se znamo godinama. Proveli smo ceo dan zajedno, šetali gradom, pili kafu, smejali se. Bilo je očigledno da smo oboje uživali u tom trenutku, i u tom prvom susretu. Razgovarali smo o svemu: o svojim snovima, o prošlim vezama, o tome šta želimo u životu. Bilo je jasno da imamo mnogo zajedničkog.
Nekoliko meseci kasnije, nastavili smo da se viđamo. Naša veza postajala je sve jača, sve ozbiljnija. Razgovarali smo o tome šta želimo u budućnosti i kako vidimo naš zajednički život. Odjednom, sve što sam želela u životu bilo je tu, predamnom – ljubav, poštovanje, razumevanje.
Marko je tada predložio da krenemo zajedno na put. Bili smo zajedno na nekoliko vikend izleta po Srbiji. Proveli smo puno vremena zajedno, i shvatila sam da je to bila najbolja odluka. Zamišljala sam kako bi bilo da provedem ostatak života sa njim. Posle tih putovanja, sve je bilo jasno: Marko je osoba sa kojom želim biti do kraja svog života.
Prošle su četiri godine otkako smo se prvi put upoznali preko stranice Jadranka. Nismo čekali dugo da bismo se venčali. Venčali smo se prošle godine u Beogradu, okruženi porodicom i prijateljima. Bilo je to najlepše venčanje koje sam ikada mogla da zamislim. Puno smeha, ljubavi i suza radosti.
Danas živimo zajedno u Beogradu. Marko i ja smo srećni i volimo svaki trenutak proveden zajedno. I dalje se sećam trenutka kada sam prvi put videla njegov oglas na stranici Jadranka i odlučila da mu napišem. Nikada neću zaboraviti taj trenutak jer je on promenio moj život na bolje. Srećna sam što sam imala hrabrosti da verujem u ljubav i što sam pronašla osobu s kojom želim da delimo život.
Možda zvuči kao bajka, ali za mene je to najlepša stvar koja mi se desila. I sve to zahvaljujući Jadranka i oglasima koji su promenili moj svet. Ako ikada pomislite da ljubav preko interneta nije moguća, setite se mog iskustva i možda ćete shvatiti da prava ljubav može doći iz najneočekivanijih izvora.