U bugarskom mjestu Stari Zagor, prve subote pravoslavnog posta cijeli grad slavi – u toku je Romska pijaca nevjesta. Ulice su pune mladih tinejdžerki koje su jako našminkane, imaju komplikovanu frizuru, obučene su tako da izgledaju najbolje što mogu i imaju jaku želju da se udaju.

One pripadaju staroj zajednici Roma, Kalaidži i drže se tradicije kao najveće svetinje, a tradicija nalaže da se mlade djevojke što bolje udaju. Kalidži vode komplikovane pregovore, cjenkaju se oko nevjeste koju će kupiti, a potom dovesti kući.

Ljubav je samo sporedna stvar. Ono što je važno je miraz. Djevojke od 15 godina znaju, da kada se udaju tu prestaje njihov život za koji su do sada znale i počinje onaj u kojem su supruge, a potom majke.

Ova polunomadska populacija Roma poznata je po svom drevnom zanatu pravljenju i popravljanju lonaca, tepsija i kotlova. Obično žive u zabačenim selima, daleko jedni od drugih. Djevojkama i ženama nije dozvoljeno da se sastaju ili zabavljaju ni sa jednim muškim članom.

Najvažnije je da djevojka bude nevina, kako bi porodica mogla da je proda za veliku sumu novca. Inače, ako je poznato da djevojka nije nevina ona se daje po najnižoj mogućoj cijeni.

Ovo je jedina prilika gdje djevojke smiju da komuniciraju sa muškarcima izvan njihove porodice. Upoznavanje drugim danima ili van ove manifestacije nije dozvoljena. Tinejdžerke su uvijek u pratnji članova porodice koji ih pažljivo čuvaju. Takođe, brak van njihove zajednice je tabu.

Muškarci na ovoj pijaci potroše od 7500 do 11300 dolara na cjenkanje.

“Muškarci ne kupuju ženu, već njenu nevinost! Ako je zaista lijepa, cijena može da poraste. Tradicija je da ove porodice udaju svoju kćerku između njene 16 i 20 godine. Većina djevojčica ne pohađa više od osam razreda osnovne škole, jer se vjeruje da bi neko mogao da ih “ukrade” poslije šesnaeste godine. Tada ih roditelji zatvaraju u kuću,” ispričao je Velču Krustevu, etnograf za Njujork tajms.

Međutim, ova tradicija je ozbiljno poljuljana upravo zbog činjenice da mladi Romi više ne žele da im roditelji ugovaraju brakove. Sa mobilnim telefonima dobili su uvid u svijet koji ih okružuje.

Kalaidžije se danas sve manje bave proizvodnjom lonaca, jer su danas jeftiniji oni iz Kine. Stoga se muškarci iz ove Romske zajednice danas sve više bave građevinarskim radovima. Oni odlaze u druge države kao nadničari, a kada se vrate polako u svoju zajednicu donose običaje drugih kultura.

Starije žene Kalaidžija sve više se zalažu da autonomiju. One žele da “izađu” iz kuće, ali loše obrazovanje i ekonomska nestabilnost ih sprječava u tome.

Do tada pijaca njevesta i dalje traje, ali u dosta manjem obimu.